Predavači su apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser i fra Marinko Šakota koji u svojim predavanjima slijede geslo obnove: „IDI ZA MNOM!“ jer u njihovim predavanjima nema puno teoretiziranja, nego su to više konkretni primjeri, problemi iskustva i svjedočanstva iz njihova vlastita života – i baš to najviše dira prisutne svećenike, kako smo saznali u razgovoru s njima – jer se osjećaju obogaćeni konkretnim znanjima i nalaze razumijevanje u istim problemima s kojima se i oni u svom životu susreću. Fra Marinko se još posebno naslanja na primjere iz života pokojnog fra Slavka Barbarića, koji je 1996. godine i započeo ove duhovne vježbe za svećenike – pa je to još jedna ljepota u poniranju u osnove i dubine međugorske duhovnosti i Marijine škole zbog koje je većina svećenika zapravo ovdje i došla.
„Umor, iscrpljenost, bijeg, gubitak iluzija na svećeničkom putu… ali i želja da se produbi vlastiti duhovni hod, vjera ili da se ponovno dobije nada – mogu biti razlozi zbog kojih su ovi svećenici i bogoslovi došli na ovu duhovnu obnovu!“ – rekao je mons. Henryk Hoser. Stoga im je na svoj karakteristični način u svojim katehezama u utorak ujutro i u srijedu poslijepodne želio prikazati općenito ulogu čovjeka u povijesti spasenja, poslanje čovjeka, a onda i svećenika kao onoga koji je pozvan „čuvati svetost i misterij“, kao onoga koji j epozvan biti PASTIR svojemu stadu – svome povjerenom puku da ga vodi do te svetosti i uvede u eshatološku stvarnost susreta sa svojim Stvoriteljem. Posebno je bilo interesantno predavanje u kojem je prisutnim svećenicima iznio kratki psihološki tečaj sazrijevanja ljudske osobe, a posebno psihološki profil muškarca/svećenika kroz 20, 30, 40, 50, 60, i 70 - te godine života: s čime se susreće, koji su mu izazovi i koji mu je zadatak u svim tim godinama sazrijevanja svog čovještva i svećeništva. „Mjerilo kojim se mjeri prava ljubav jest VJERNOST!“ – istaknuo je mons. Hoser i nadodao razmišljanje jednog svog afričkog kolege koji je rekao kako na kraju postoji samo jedna tipologija svećenika, djele se na: 1.) sretne i 2.) nesretne! I zaželio je svima da baš ovdje uz pomoć majke Marije pronađu razloge da njihov svećenički život bude doista sretan!
Za to možemo posebno moliti današnjeg sveca sv. Benedikta Nursijskog koji je govoreći o molitvi u svom Pravilu rekao da nam "valja znati da nećemo biti uslišani zbog mnogih riječi, već zbog čista srca i pokorničkih suza. Neka stoga molitva bude kratka i čista, osim ako nas Božja milost ne potakne da je produžimo."
Baš zato ljepota ove duhovne obnove sastoji se i u mnogo molitve koju ovi svećeici rado čine, jutros u molitvi krinice na Podbrdu, sutra u molitvi križnog puta na Križevcu, a u subotu u molitvi na grobu fra Slavka Barbarića.
Šteta je jedino što susretu prisustvuje malo domaćih, okolnih svećenika jer je uistinu vidjeti ove svećenike u ovolikom broju, posebno vidjeti mlade svećenike ili bogoslove, razmjeniti iskustva, prepoznati iste kušnje, otkriti se bogatstvom i dijelom Božjeg posvećenog naroda, žive Crkve – doista jedan ohrabrujući motiv dolaska. U vremenima u kojima prijete tame bezvjere, otpadništva, hereza – blagoslov je otkriti ljepotu poziva Pastira.
Za njih treba puno moliti jer nažalost, onaj zli upravo na Pastire udara jer zna da kad udari na Pastira, stado će se razbježati. Molite stoga za pastire svoje – poziv je još jednom svima vama, čitateljima našeg portala medjugorje-info.com.
