Kad pitam mlade što im se najviše sviđa ovdje, skoro svi kažu daje to ta vesela pjesma, plesanje, zajedništvo, druženje, pozitivna energija, osjećaj da ti svi žele dobro, ljubaznost. Mi koji smo nedavno doživjeli dočeke VATRENIH, možemo prepoznati kako je to ta ista atmosfera dočeka: zajedništva u ljubavi – kojoj su se oni „lijevi“ tako čudili. Već je davno sv. Augustin rekao da “Tko pjeva, dvostruko moli!” Glazba je emocija koja otvara ljudska srca te nas na najbolji način približava Gospodinu. A posebno duhovna glazba je poput osobne molitve koju pjevamo Gospodinu na slavu, a na naše spasenje. Tako dobro ovome odgovaraju Gospine riječi iz zadnje poruke Mirjani: “Draga djeco, Majčinskom ljubavlju vas pozivam da otvorite srca miru, da otvorite srca mome Sinu, da u vašim srcima pjeva ljubav prema mome Sinu, jer samo iz te ljubavi mir u duši dolazi.” Najživlji i najišćekivaniji trenuci programa upravo su ovi pjevni i plesni. Tu kao da sva zapretena energija, želja za slobodom i komunikacijom u mladim osobama izađe na vidjelo. Kako je samo lijepo vidjeti sklad pokreta koji s ples ali i molitva jer tijelom se najdublje moli. Koja razlika od “divljanja” koje se mladima nudi npr. na ULTRI i zbog kojeg da bi se opustili teku litre alohola i droge. Ovdje je jedina “droga” Duh Sveti!
Jutarnja molitva
Fra Marinko započinje molitvu svaki put istim riječima: „Dragi mladi, jeste li se naspavali?“ A ko' će mu reć' da nije? Ali nije ti žao, jer si došao ovdje ne da spavaš, nego da živiš: živiš od Božje Riječi. Fra Marinko se služi ovaj put fra Slavkovim riječima. „Fra Slavko je govorio kako ima ljudi koji ne umiju pustiti prošlost ni budućnost zbog žalosti za jučerašnjim i u strahu za sutrašnjim. Govorio je: 'navečer zahvali za uspjeh i neuspjeh, ostavi što je bilo danas kako bi mogao sutra započeti novi dan potpuno slobodan. To je mudrost življenja u kojoj se treba vježbati svaki dan zahvaljujući za ono što je bilo dobro, kajući se za ono što je bilo loše i imajući povjerenja u Božju providnost da će sve buduće biti dobro.' I tako je krenuo ovaj četvrti dan Mladifesta, prva subota u mjesecu i dan posvećen Gospi kao i sv. Ivanu Mariji Vianneyu, zaštitniku svećenika.
Što reći nego da je na početku čovjek dobio neviđeni aplauz. A mnogobrojni hodočasnici iz Poljske došli su na svoje jer je spontano krenulo navijanje: POLJSKA; POLJSKA… Kako je mons. Hoser govorio na francuskom, to je izazvalo oduševljenje i aplauz svih učesnika francuskog govornog područja s pripadajućim zemljama.
Na početku je mons. Hoser odmah ustvrdio kako se u Međugorju događa „ČUDO DUHOVA“. I ovdje jedan govori, a zahvaljujući prevoditeljima, svi ljudi ga razumiju. Vidjelo se kako je pomno pratio sve kateheze i svjedočanstva, jer se na sva osvrnuo te nadodao kako će i on svoje predavanje bazirati na tim svjedočanstvima koja će samo pokušati staviti u širi životni kontekst.
SVJEDOČANSTVA
Iza kateheze, prvo svjedočanstvo imao je fra STEFANO ALBANESI, talijan, bivši nogometaš, a danas, četrdesettrogodišnji franjevac, župnik Asiza. Fra Slavka je susreo davne 1998. godine. Tada je imao 23 godine i bio je došao s roditeljima na jedan dan u Međugorje. Tražio je potvrdu svog životnog izbora i snagu za roditelje da prihvate njegovu odluku. On je bio poznati nogometaš, napadač u prvoj talijanskoj ligi. Igrao je za Anconu, a te godine potpisao je još unosniji ugovor za NK Pescara. Ali Bog je pomutio sve njegove planove o nogometnoj i bogatoj karijeri. Nezgoda s povredom noge, dvije operacije i ležanje u bolnici, pomoglo mu je otkriti svijet patnje i trpljenja. I tu je otkrio molitvu, a kroz molitvu i novo lice Boga ljubavi. Odlučio se za svećeništvo. Budući da je rođen u Folignu, nedaleko od Asiza, franjevačka duhovnost mu je bila bliska i poznata pa se stoga odlučio i za franjevački red. Čuvši tu njegovu priču fra Slavko je odmah reagirao: „Ajde dođi sa mnom. Ovo tvoje svjedočanstvo moraju čuti i drugi! Možda može nekome biti od koristi!“ I tako ga je poveo na radio i snimio. U knjizi: „Susreti i iskustva u Međugorju – knjiga III“ nalazi se taj razgovor u pisanom obliku.
Drugo svjedočanstvo imao je TOM LASCELLES, 21- godišnji mladić iz Engleske koji od rođenja boluje od cerebralne paralize. On se već više mjeseci nalazi u Međugorju jer želi naučiti hrvatski jezik. U svom svjedočanstvu je govorio kako invaliditet može biti dar. Na našem portalu nedavno smo objavili i njegovo svjedočantvo koje je napisao nakon Hodočašća za osobe s invaliditetom.
POSLIJEPODNE U ZNAKU ZAJEDNICE CENACOLO
Poslijepodne je bilo živo i šareno. Obojano mnoštvom mladih lica koja su „iz tame ovisnosti izašla na svjetlo života!“ Čuli su onaj Isusov SLIJEDI ME“ (SEGUIMI) i o tome su svjedočili u svojim mnogobrojnim, kratim svjedočanstvima. „SLIJEDI ME“ se zove i njihova predstava kojom je završio današnji dan. O svom radu kažu: „Naš poziv sastoji se i od svjedočenje radosti vjere: naviještati onima koje susrećemo da je Isus pobijedio smrt, našu smrt! Da posljednju riječ nema smrt nego Uskrsnuće. Tijekom godina izveli smo cijeli niz predstava i biblijskih mjuzikala na trgovima i u crkvama diljem Europe i svijeta, preko kojih svjedočimo veličinu Milosrđa Gospodnjeg i radosti vjere. Sve je nastalo iz kreativnosti mladih i njihovog ozbiljnog i predanog rada. Iza umjetničkih projekata u Zajednici stoje sati i sati proba, čitanje Riječi Božje, izrada koreografije, montaža i demontaža pozornice, svjetala... Ponekad odričući se sna, nogometa, slobodnog vremena. Dobre stvari nastaju iz žrtve, koja im daje autentičnost i uvjerljivost. U našim mjuziklima nema glume, nego se živi uskrsnuće: sudjeluju mladi ljudi koji su do nedavno bili mrtvi, a sada su uskrsli po Božjoj ljubavi. Mladi koji su bili izgubljeni po ulicama, koji su bili sposobni plesati i govoriti o sebi jedino uz pomoć kojekakvih supstanci danas to mogu činiti čista srca, prevladavajući strahove i stidljivost. To nisu predstave, nego realnost, iskaz čuda koja su se u nama dogodila. To je priča o Isusu koji je došao da nas spasi, priča koja traje evo sve do naših dana.“
Između svjedočanstava, mladi iz Cenacola pjevali su svoje pjesme. Riječi su išle otprilike ovako: „Oslobodio si me od zla, ljubeći me u dubini!“ Djevojka koja je super najavljivala slijedeće pjesme i svjedočanstva kazala je kako su te riječi ono na što će danas plesati, jer su iskusili Ljubav, jer znaju da im je oprošteno i da su ljubljeni. I to su željeli navjestiti svima nama! Malo je reči da se sve rasplesalo!
VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM
Iza molitve krunice, večernju svetu Misu predslavio je provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko. S njim su takkođer predslavili ovogodišnji mladomisnici. Bilo ih je četvorica. Tri franjevca i jedan dominikanac. Oni su na kraju Mise svim okupljenim vjernicima podijelili svoj mladomisnički blagoslov. Uz njih je koncelebriralo još 537 svećenika.
U svojoj propovijedi, fra Miljenko je bio vrlo jasan i odlučan. Između ostalog je kazao: ,Draga mladosti, nitko od vas nema namjeru izgubiti se u svijetu propadljivosti, ali opasnosti da se izgubite ogromne su, i svakim danom veće. Živimo u svijetu koji je gotovo u potpunosti uništio maloga čovjeka. Čovjeka koji je stvoren i rođen da teži nečemu višem, da bude slika i prilika Stvoritelja i da mu se svojim djelima svakodnevno približava. Običan, mali i ni po čemu poseban čovjek, koji je stvoren da bude velik. Jer u Gospodinu smo svi veliki! Toga čovjeka, u mnogim krajevima iz kojih dolazite, porazilo je materijalno i dovelo pred nepremostiv zid, pred zidine Jerihona, pred kulu babilonsku, pred gubitak onoga za što je stvoren. Stojim danas ovdje pred vama i, iako mi naša svakodnevnica uporno tvrdi drugačije, ja vas molim: ne bojte se!''
Večernji program pratilo je 999 500 gledatelja preko live streaminga. Ali ako uz to dodaju i gledatelji koji su pratili preko Laudato TV – onda je svakako ovo postignuti rekord.
MOLITI ZA SVEĆENIKE
Prisjećali smo se i sv. Ivana M. Vianneya - sveca zaštitnika svećenika. A Gospa nam u zadnjoj poruci Mirjani kaže: "Iznova vas pozivam na molitvu za svoje pastire, za one koje je moj Sin pozvao. Zapamtite da trebaju molitve i ljubavi." Tako da se opet u Međugorju spajaju Gospa, svećenici i Crkva u jedno neraskidivo klupko molitve.
