“Dok pjevamo, osjećamo emociju koju nitko na svijetu ne živi poput vas i upravo je to ono u što sam se zaljubio. Ma, zaljubio sam se u sve što ima veze s Hrvatskom”, govori Christian Melietoa Brown, jedan od članova Samoane, kojemu je još u srednjoj školi prije deset godina prvi susret s hrvatskom glazbom omogućio profesor Antun Poljanić, rođeni Dubrovčanin.
Od osmeročlane klape trenutačno su na hrvatskoj turneji dva člana, braća Christian i Austin Melietoa Brown koji će sve do kraja kolovoza nastupati po Dalmaciji, od Trogira, Krapnja, Primoštena i Makarske do Dubrovnika, u kojem završavaju ovogodišnju turneju.
“Vrijeme je da u repertoar ubacimo i samoanske tradicionalne pjesme tako da ćemo sljedeće godine promovirati i svoju kulturu i pokazati koliko je zapravo slična s hrvatskom”, rekao je Christian.
“Najviše volimo pjevati Oliverove pjesme, a za “skinuti” jednu pjesmu treba nam oko pola sata. Pri tome je, naravno, online prevoditelj naš najbolji prijatelj”, kroz smijeh će Christian. Dodaje, k tomu, kako uvijek dobro prouče poruku pjesme kako bi se mogli suživjeti s njom. Iako im je jezik još uvijek pretežak za naučiti, jezična barijera najmanji je problem u njihovu poslu. Samoanci su, govori, oduševljeni emocijom utkanom u našu glazbu pa to što ne razumiju riječi uopće ne smeta, no nešto su i preveli.
“Na samoanski sam preveo Moj lipi anđele, Ružo crvena, ali Samoanci su najviše oduševljeni pjesmom Moja posljednja i prva ljubavi. Čak nas nagovaraju da je snimimo u studiju pa ćemo vidjeti”, kaže Christian.
Kao najveću razliku između Hrvata i Samoanaca ističu pristup alkoholu. Naime, u samoanskoj kulturi, govori Christian, ne da nije uobičajeno, nego i “ne izgleda lijepo” kada se mladi prerano počnu zabavljati uz alkohol. No, čak i da nije toga, zasada ne može zamisliti da se preseli na drugi kraj svijeta.
“Sva mi je obitelj na Novom Zelandu. Možda da nije takva situacija, i mogao bih živjeti u Hrvatskoj gdje bih radio ono što najviše volim – pjevao”, kaže Christian.
