Autori ovog radnog dokumenta već na početku ističu da to “nije dokument crkvenog učiteljstva niti je izvješće sociološkog istraživanja”. Radni dokument ove vrste uvijek se objavljuje prije opće skupštine Biskupske sinode. Također, ovaj tekst nema namjeru pružiti “operativne indikacije”, preciziraju autori.
Štoviše, dokument uključuje više od 130 pitanja, podijeljenih u 15 radnih listova, o kojima sudionici listopadskog sabora (biskupi, redovnici i laici) mogu promišljati, piše Aleteia.
Neka od njih su: Kako promovirati žene u Crkvi? Kako primjenjivati vlast, Kako živjeti odnose između zaređenih službenika, posvećenih muškaraca i žena te laika i žena, Kako možemo integrirati ranjene manjine kao što su “razvedeni i ponovno vjenčani ljudi, ljude u poligamnim brakovima ili LGBTQ+ katolike, Kako možemo promisliti odnos između univerzalnog i lokalnog, između zapadne i latinske kulture te drugih kultura?
Ovim nizom pitanja dokument pruža uvid u golemi projekt koji je pokrenuo papa Franjo kako bi vodio Katoličku Crkvu.
Kako je dokument strukturiran?
Tekst, koji je više tehničke naravi i manje konkretan od pripremnog dokumenta za kontinentalnu fazu sinode, podijeljen je u dva glavna dijela. Prvi podsjeća na “temeljne karakteristike” sinodalne Crkve koja je sposobna “hodati zajedno”. Drugi odjeljak ocrtava, kroz različita pitanja, elemente koji su proizašli iz promišljanja provedenih od 2021. nadalje na lokalnoj, a potom i na kontinentalnoj razini.
Autori teksta upozoravaju da se ne žele izbjeći napetosti. “Ne trebamo ih se plašiti niti ih pod svaku cijenu pokušavati riješiti”, uvjeravaju. Tekst naglašava kako sinodsku Crkvu upravo karakterizira “sposobnost da upravlja napetostima, a bez da jer napetosti slome”.
Također, autori objašnjavaju da se od listopadske skupštine ne očekuju konkretni prijedlozi: “Glavni cilj prve sjednice bit će zacrtati putove dubinskog proučavanja koje će se provesti u sinodskom stilu”. Tek nakon drugog zasjedanja, u listopadu 2024., takvi će prijedlozi biti izneseni Papi.
Razgovor u Duhu
Ipak, Instrumentum laboris daje konkretan prijedlog, točnije, shematski prikaz kako provoditi razlučivanje tijekom Sinode. Pod naslovom “Razgovor u Duhu”, ova metoda predlaže duhovno putovanje u kojem se izmjenjuju trenuci tišine, molitve i slušanja, s trenucima dijaloga i prepoznavanja “koraka” koje nas “Duh Sveti” poziva zajednički poduzeti. Dokument promiče ovu metodu kao način vođenja sudionika kroz sljedeće faze sinodalnog procesa.
U tekstu se ističe da je ova metoda “otkrivena” u mnogim mjesnim Crkvama tijekom prve faze Sinode. Na svim je kontinentima prepoznato kako upravo ova metoda može pojačano animirati svakodnevni život Crkava, objašnjavaju autori.
Razgovor u Duhu nije zamišljen kao “generička razmjena ideja”, već kao “dinamika u kojoj izgovorena i slušana riječ stvara bliskost, omogućujući sudionicima da se približe jedni drugima”, ističe se u dokumentu. Ovo “zajedničko slušanje” omogućuje sudionicima da “iskuse razlučivanje”, da prevladaju nesuglasice i da budu ujedinjeni u slušanju Duha Svetoga.
O Razgovoru u Duhu možemo govoriti samo ako postoji “korak unaprijed u točnom, često neočekivanom smjeru koji upućuje na konkretnu akciju”, naglašava se u dokumentu. Isto tako, navodi se kako se od vjernika ne traži “da poput robova slijede ovaj obrazac”, već da se prilagode svakom kontekstu.
Četiri koraka molitvenog dijaloga
Dijagram u tekstu objašnjava metodu Razgovora u Duhu i ocrtava četiri stupnja te četiri trenutka molitve.
1. Proces započinje “osobnom pripravom” u molitvi s Duhom Svetim za meditiranje o vlastitom budućem doprinosu predmetu koji se razmatra.
2. Zatim dolazi susret koji započinje trenutkom šutnje, molitvom i zajedničkim slušanjem Božje riječi. Zatim svaki član naizmjence govori, a prije svega pozorno sluša druge. Nakon ove prve razmjene slijedi vrijeme molitve i šutnje.
3. Zatim, “svatko dijeli ono što mu se najviše svidjelo ili što je u njemu izazvalo najveći otpor, dopuštajući da ga vodi Duh Sveti”. Svaka osoba pozvana je odgovoriti na pitanje “Je li moje srce gorjelo u meni pri slušanju?”
4. Nakon daljnjeg razdoblja molitve i šutnje, odvija se dijalog “na temelju onoga što je ranije iskrsnulo kako bi se razlučio i sakupio plod razgovora u Duhu”. Tekst posebno potiče one koji sudjeluju da “prepoznaju intuicije i konvergencije” do kojih ih je Duh doveo, ali također identificiraju “nesklade, prepreke i nova pitanja”. Cilj je “dopustiti proročanskim glasovima da se pojave”, ali također dopustiti da se svi “osjete predstavljenima ishodom rada.” Proces završava molitvom zahvale.
