Zato bi svatko trebao otvoriti svoje srce da prihvati taj dar.
Vjerom se otvaramo Bogu i tek tada prepoznajemo tko je on. Vjeru bismo mogli usporediti sa svjetlom. Ona poput svjetla rastjeruje tamu, tjeskobu i očaj, ulijeva sigurnost i daje snagu. Vjera na neki način osvjetljuje put onih koji je posjeduju i vodi ih kao što je tamni oblak danju, a svijetli noću vodio Izraelce kroz pustinju. Oni koji od vjere očekuju jasne i opipljive dokaze moraju se razočarati. Kad je sveti Toma u svojoj dubokoj nevjeri rekao da ne će vjerovati u uskrslog Gospodina prije nego stavi svoje prste u mjesto njegovih rana, odgovorio mu je Krist: «Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše» (Iv 20,29). Kad bi nam sve bilo jasno, vjerovati ne bi bila nikakva zasluga. Ne vjeruje se ono što se sa sigurnošću zna, nego ono što barem donekle ostaje skriveno. Vjera je povjerenje, ali i ljubav prema osobi kojoj vjerujemo.Isus je toliko puta učinio čudo gledajući i nagrađujući vjeru. Vjera je stav koji Bogu dopušta da nas ispuni svojim darovima. Bez vjere se ne može shvatiti ni euharistija. Živu vjeru u Bibliji nalazimo na više mjesta, a posebno je dojmljiva vjera onog stotnika koji je imao bolesnog slugu. Videći Isusa zamolio ga je s pouzdanjem da mu ozdravi slugu. Nakon Isusova potvrdna odgovora on je zatečen i razmišlja:
Tko sam ja da ovaj veliki čovjek dođe k meni? Zatim izgovara rečenicu: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj”. Toga trenutka on nije bio svjestan da će njegove riječi tisućljećima odzvanjati u srcima bezbrojnih vjernika, u crkvama svih kršćana. Stotnik izražava vjeru u Isusa, priznaje ga Bogom i Gospodinom, Gospodarom života i smrti. Isus mu odgovara: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao! I ozdravi sluga u taj čas.”
Ovaj stotnik je vjerovao do kraja i zato je bio uslišan. Samo djelotvorna vjera donosi plodove, sve ostalo su isprazne priče i uzaludno trošenje vremena. Vjera je povjerenje ali i ljubav prema osobi kojoj vjerujemo. Mnogi ljudi, iako svjesni da je ovaj svijet prolazan, u svojoj slabosti odlučuju se za te prolazne, a ne vječne vrjednote. Gospa nas podsjeća da je jedino Bog neprolazan. Kraljica nas Mira potiče s ljubavlju na veću vjeru i iz njezine svake poruke mogu se iščitati ljubav i poniznost, na čemu joj zahvaljujemo i njenom posredništvu se preporučujemo.
