Krist nas je svojom žrtvom i smrću na Križu otkupio. To je uistinu središnji izričaj vjere. Ali otkupljenje je usko povezano i s oslobođenjem. Okovi padaju, ono što nas pritišće i tlači, oslobađa se.
Govoreći o otkupljenju, mnogi ljudi prvo pomisle na oslobođenje od krivnje. Isus je za njih onaj koji ih prije svega oslobađa od njihovih grijeha. To je točno, ali nije sve. Sveto Pismo shvaća otkupljenje puno šire te nam daje na razmišljanje naše vlastito pobožanstvenjenje, naše sinovstvo. Isus nas otkupljuje ispunjavajući nas u našoj prolaznosti i smrtnosti božanskim Životom. On nas izvodi iz našeg besmisla, „ukopava" nas s Njime da bi s Njim Uskrsnuli.
Njegova Sveta Krv, Kristova patnja i Križ, slika su njegove Ljubavi. On ustrajava u svojoj Ljubavi prema nama sve do smrti na Križu. Sam je nije tražio, već je naviještao Milosrdnog Boga. On ne dopušta da mu zloća ljudi oduzme Ljubav. Mogao je pobjeći, ali on je tu da navijesti Milosrdnog Boga oprosnika, jer na Križu oprašta čak i svojim ubojicama. Tim činom naša Ljubav Krist potvrđuje da u nama nema ničega što se ne bi moglo preobraziti Božjom praštajućom Ljubavlju.
Križ ne uzrokuje oproštenje naše krivice, nego to oproštenje očituje. On nam otkriva Božju praštajuću Ljubav koja otkupljuje i oslobađa. On nam svjedoči da se svijet neće smiriti, dok ga ne budemo ljubili. To je jedini put otkupljenja i oslobođenja, jer u protivnom sav će naš intelektualni, fizički i moralni napor postati velika trka u smrt. Djela su Ljubavi čudesna i ona danas jedino mogu nekog obratiti, jer ima nešto važnije od Mira...
...Ljubav koja do nje dovodi!
