Ljudi, danas, na razne načine koriste laži. I u razne svrhe. Imam dojam da ljudi ne znaju njezine posljedice. Dakle, što je to laž?
Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Mnogi nemaju razloga za laž. Pravilo je poznato 'gdje je izrečena laž, prisutan je strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… laž je povezana s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.
Laž se može pretvoriti u bolest. Laž može biti povremena i stalna. Laž može biti, ovisi o cilju: narcisoidna, sklona preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih za nešto. Može biti kao pretjerivanje radi emocionalnog manjka da privuče tuđu pažnju, zatim bolesna! Glumi se bolest ili čak može biti samoranjavanje da se privuče briga drugih. Ako se primijeti da se u laži prelazi granica, treba potražiti stručnu pomoć. Ako se osobi ne može ovako pomoći.
Isto vrijedi i za djecu. Ako lažu u četvrtoj i petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, ali ako to čine sa 10, 11 ili12 godina i to na čudan način, to je onda opasnije. Često se otkriju same osobe u laži i na razne načine. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova: lice crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji… ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze… Nemirno pokreće noge ili ruke… pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće… kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje; ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače; ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati; govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti. Govore stručnjaci.
No, kaže jedna izreka: „“Malo neistine ponekad uštedi mnogo objašnjenja.“ To nam samo govori što mnogi misle o laganju. Takvo razmišljanje imaju i mnogi znanstvenici. I kako to objašnjava spisateljica Diane Komp, “ako imaš ispravnu motivaciju i dobre namjere, (onda) činjenica da si slagao (...) i nije neki problem”. Treba samo slijediti Zakon ljubavi. Tako razmišljaju danas mnogi o laži. Negdje je to postala i poslovna politika. Kao ovdje: “Plaćena sam da lažem. Pobjeđujem na natjecanjima u prodaji i svake godine osvojim najbolje kritike ako lažem (...).“ Izgleda da je to posvuda srž poduke o maloprodaji”, objašnjava jedna trgovkinja.
Mnogi misle da takozvane male nedužne laži zapravo nisu štetne. Je li to točno? Postoje li trenuci kad kršćani imaju razloga lagati? Što nam Biblija govori: ona, treba to odmah reći, osuđuje svaku vrstu laganja.: Ps 5,6 govori da će Jahve 'uništiti ' sve lažljive. U Otk 22,15 isto piše. Ili u Salomona 6, 16-19 nabrajaju se 7 stvari koje Jahve prezire, među kojima se spominje i “Jezik lažljiv” i “lažan svjedok koji govori laž”.
Bog ne voli posljedice koje laž proizvodi. To je jedan od razloga zašto je Isus Sotonu nazvao lašcem i ubojicom ljudi. Vidimo to u Pnz 3,4,5 te Iv 8,44 i Rim 5,1; Sv. Pavao savjetuje kršćane: “Ne lažite jedan drugome” – Kol 3,9.
Teško je voljeti nekoga ako taj ne govori istinu. Dakle, svako laganje je vrijedno osude. Osoba može lagati zbog srama ili iz straha. Nekome to može postati loša navika da se naudi nekome. Biblija nas potiče da govorimo istìnu. Biblija nam govori da budemo pošteni. Biblija nam savjetuje da govorimo istinu: “Govorite istinu svaki sa svojim bližnjim” – Ef 4,25; Želimo li čistu savjest, moramo slušati Božji savjet.
Što je najvažnije, nećemo poslužiti Luciferu da se uspješno bori protiv Boga preko nas.
Napisao vel. Krunoslav Pačalat, više o misiji i poslanju ovog svećnika pročitajte OVDJE
