Mnogi su sveci tijekom stoljeća govorili o konceptu svete ure i predlagali je svakome tko ih je pitao za savjet, piše Aleteia.
Što je zapravo sveta ura
Osnovna definicija svetog časa je posvetiti 60 minuta osobnoj molitvi. Mnogi vjernici prakticirat će svetu uru u crkvi ili kapelici, no ona se može prakticirati gdje god to želimo, bez obzira na to nalazimo li se u domu, stambenoj zgradi, hotelskoj sobi ili u podzemnoj željeznici.
Ključ svake svete ure vrijeme je odvojeno za osobnu molitvu i razgovor s Bogom. To može biti u tihom slušanju, čitanju Biblije ili u molitvi neke druge pobožnosti.
Majka Tereza uvijek je naglašavala važnost svakodnevne svete ure. Bio je to vitalni dio njezina dnevnog rasporeda. Ova svetica iz Kalkute u privatnim spisima 'Dođi, budi moje svjetlo' piše:
“Svaki dan molim svetu uru u prisutnosti Isusa u Presvetom Sakramentu. Sve moje sestre Misionarke ljubavi također drže do svete ure, jer vidimo da kroz nju naša ljubav prema Isusu postaje intimnija, ljubav prema drugima punija razumijevanjem, a ljubav prema siromašnima suosjećajnija. Naša Sveta ura je naša svakodnevna obiteljska molitva gdje se okupljamo i prvih pola sata molimo krunicu pred izloženim Presvetim, a drugih pola sata molimo u tišini. Naše je klanjanje udvostručilo broj naših zvanja. 1963. godine zajedno smo održavali tjednu svetu uru, ali tek 1973., kada smo započeli našu dnevnu svetu uru, naša je zajednica počela rasti i cvjetati”
Koncept koji stoji iza svete ure nadahnut je Isusom u Getsemanskom vrtu. U određenom smislu, Isus poziva sve nas da bdijemo s Njim barem jedan sat, kao što je pozvao svoje apostole te kobne noći uoči svoga uhićenja.
“I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: ‘Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?.” (Mk 14, 37)
Iako ne možemo svi posvetiti puni sat molitvi, svakodnevno uvijek možemo odvojiti barem malo vremena da bismo ga proveli s Isusom.
