Svijet u kojemu živimo sve češće nas dovodi pred teške, pa i neprihvatljive izbore. Događa se da je naš izbor, što god izaberemo, upitan pa i nevaljan. U konačnici, svaka je naša odluka, svaki čin izbor. U prilog životu. Ili protiv njega.
Neki o tome ne razmišljaju. Jednostavno uzimaju ono što je pred njih stavljeno. Grabe. Prepuštaju drugima da odaberu umjesto njih. Za njih. I ne primjećuju da time određuju, oblikuju, razosobljuju sebe. Gotovo su sretni što su ih okrali. Lišili uključenosti u svoj život. U svoje odluke. Podržali ih u površnosti. I prepuštenosti.
Da, neki o tome ne razmišljaju. I čini se da ih je sve više.
Cijepiti se ili ne cijepiti protiv Covida 19? Kažu: cijepiti se znači biti odgovoran. Za sebe. Za sve oko sebe. Biti prihvaćen. I podržan. Kažu: ne cijepiti se znači biti neodgovoran. Dovesti u opasnost i sebe i sve oko sebe. Isključiti se iz popisa prihvaćenih. Ili – barem – u određenoj mjeri prihvatljivih.
Kada koristimo kojekakve lijekove, kojekakve preparate – medicinske, kozmetičke… tko zna što trošimo. Činimo li – i ne znajući – ono što smatramo neprihvatljivim? I tako se svrstavamo nasuprot životu?
Različita objašnjenja – s ‘jedne’ ili ‘druge’ strane – prije su zagovaranje ili opravdavanje, zasljepljivanje ili zaobilaženje činjenica, opravdavanje nevjernosti. Objašnjenja koja zavode – ili varaju. S osmijehom na licu.
Jedva da i razmišljamo o tome na što se odlučujemo, u što uključujemo, koga podržavamo kada kupujemo svakodnevne potrepštine: hranu, odjevne predmete, pokućstvo… Primjerice, čokoladu… Koliko je u sve to uključeno patnje, stradanja pa i smrti? I čijih sve ne…? Kolikih nedužnih…?!
Ne možemo živjeti u ovom istodobno prelijepom i prebolnom svijetu, a da se ne uključujemo u toliko toga iz čega bismo voljeli biti isključeni. Da, voljeli bismo da svojim životom budemo opravdani. No koliko je to uistinu moguće?
Događa se da su nam prostori izbora krajnje skučeni. Uostalom, ni Evanđelje nam ne ostavlja odviše prostora za izbor. Ondje je zapisano: “Ili – ili”. No dok su evanđeoski izbori, izbori kojima smo vjerni Evanđelju, uvijek u prilog životu, u prilog slobode, mnogi drugi izbori su protiv života, protiv osobnosti. I odvode u sve dublje ropstvo.
Nakon mnogih odluka, što god odlučili – čini se – valja nam otići na ispovijed, ispovjediti se zbog svoje odluke i poći dalje s pouzdanjem u Božje milosrđe. I – dakako – ne bez i nadalje živih pitanja. I potpitanja.
Ako me pitate hoću li se ili neću cijepiti, što da vam odgovorim? Što god odlučio, po mojoj će odluci u meni – i ne samo u meni – živjeti bol.
Izvor: dijaspora.hr
Stjepan Lice hrvatski je pravnik, pjesnik, esejist i kolumnist za Kolo, Glas Koncila, Kana i druge hrvatske periodike. Lice je jedan od najpopularnijih suvremenih hrvatskih kršćanskih pisaca. Surađuje s piscima, povjesničarima i drugim utjecajnim katoličkim intelektualcima.
