Čak i ako ne pratite religijske teme, vjerojatno ste upoznati s činjenicom da se Katoličkoj crkvi često puta upućuje pitanje u vezi gradnje kipova i postavljanju slika u hramovima.
Naime, Sveto pismo stalno upozorava na grijeh idolopoklonstva (klanjanja idolima), koji je usko vezan za kipove i slike. Možda najbolji citati za primjer (i najčešće upotrebljavan od strane kritičara Crkve) je dio iz Knjige izlaska na kojem se navodi Deset Božjih zapovijedi:
”Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl 20, 4-6)
U ovom citatu Svetog pisma, dakle, nalazimo zabranu gradnje bilo kakvih rukotvorina (“lika ili obličja”) pred kojima bi ljudi klečali ili ih služili. Mnoge su radikalne religijske zajednice otvoreno pozivale na napuštanje Katoličke crkve isključivo radi ove prakse, povezujući je s idolopoklonstvom. Ali te zajednice rade jednu fundamentalnu grešku radi čega im čitava argumentacija pada u vodu. Njihova logika ide u smjeru da katolici znaju što piše u Knjizi izlaska, ali namjerno čine suprotno, te da nemaju biblijskog objašnjenja za svoje rukotvorine. Bez ikakve sumnje, da je tako, Katolici se ne bi mogli smatrati Kršćanima, ali ovo nije slučaj.
Da bismo lakše objasnili stav Katoličke crkve, navesti ćemo citate iz Starog i Novog zavjeta u kojima sam Bog daje izričite naredbe da se grade kipovi i slike u hramovima, a nakon toga ćemo objasniti što je uistinu grijeh idolopoklonstva, i zašto ga kritičari Katoličke crkve krivo tumače (a samim tim, i katoličku praksu gradnje kipova i slika).
Jesu li Židovi i apostoli gradili kipove?
U ovom citatu Svetog pisma možemo pročitati da je Bog vlastitom rukom naznačio da se u Hramu kojeg je gradio Salomon imaju sagraditi kipovi kerubina (anđela):
‘‘Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i doma Pomirilišta; uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; šipke za zlatne svijećnjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijećnjake prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijećnjaka; zlato u šipkama za stolove na kojima će stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, za viljuške i kotliće, za čaše od čista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, (za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. Tada David reče svome sinu Salomonu: “Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma.” (1 Ljet 28, 11-19)
Na drugom mjestu u Bibliji nalazimo da je isti Hram imao i s unutarnje i s vanjske strane reljefne slike istih anđela:
”’Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.” (1 Kr 6, 29-30)
Uzmimo u obzir da su se ljudi pred zidinama ovog Hrama širili ruke tijekom molitve Bogu. Doslovno, ovo je izgledalo kao da su se klanjali slikama na pročelju Hrama, ali nije se radilo o idolopoklonstvu, jer Bog je slušao molitve s Nebesa.
”Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo – ti jedini poznaješ srce sviju – da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima.” (1 Kr 8, 37-40)
Treba uzeti u obzir da Isus u Novom zavjetu odlučno izbacuje trgovce iz gore navedenog Hrama, prepunog kipova i reljefnih slika, obrazlažući da se radi o Božjem domu (Lk 19,46; Mk 11,17; Mt 21,13). Drugim riječima, tri evanđelja govore da Isus ne samo da nije protiv gradnje kipova i slika, već ih doslovce brani, navodeći da su dijelom Božjeg Doma. U tome nisu sama, jer i apostolske poslanice tvrde da je Hram Starog zavjeta imao kipove u sebi , te da je takvo što vrlo jasna činjenica koju nije potrebno suviše napominjati (Heb 9,5).
Da spomenemo još par sličnih mjesta u Svetom Pismu koja idu u prilog gradnji rukotvorina. Već smo na početku spomenuli zabranu iz Knjige Izlaska, koju se najčešće koristi za napad na Katoličku Crkvu. Ali kritičari rijetko kad navode da ta ista Knjiga Izlaska govori o vezenim slikama kerubina na zavjesama – čak dva puta (Izl 26,1; Izl 26,31). Salomon, heroj Starog Zavjeta poznat po daru mudrosti i raskoši, svoj je dvor često puta krasio statuama već spomenutih kerubinskih anđela, ali i životinja i biljaka (1 Kr 7, 1-44). Lavovi i volovi nalazili su svoje mjesto u božanstvima poganskih naroda, ali ovo izgledno Davidu nije smetalo. Štoviše, čak je zvao Hirama, majstora izrade predmeta od tuča da ovi kipovi budu na razini (1 Kr 7, 13-14). Ujedno, kerubini su, u viziji proroka Ezekiela, uz ljudsko imali i lavlje lice – a ovo je primijetio na slikama u Hramu (Ez 41, 17-21).
Smiju li se graditi kipovi i van hramova? Odgovor je – da. Jakov podiže spomenik Raheli na njenom grobu (Post 35, 19-20) a stupovi pokazuju pripadnost naroda Bogu (Iz 19,19). Da bi Svoj narod spasio od napada otrovnica, Bog je naredio Mojsiju da izgradi kip zmije. Taj kip imao je moć da izliječi ugriz životinja, ako bi ranjenik pogledao u kip (Br 21, 4-9). Da je ovo istina, podupire i Novi Zavjet, kada se Isus stavlja u usporedbu s tim kipom (Iv 3,14). Sveto je Pismo, dakle, vrlo jasno- Bog čak i djeluje preko kipova ako želi.
Što je idolopoklonstvo u Bibliji?
Sve navedeno nas, naravno, navodi na pitanje: što je Bog zabranio pod grijehom idolopoklonstva? Izgleda da stvari nisu tako jednostrane kao što tvrde kritičari koji katolike optužuju za taj grijeh. Odgovor se krije u činjenici da Sveto pismo, za razliku od navedenih kritičara, radi razliku kipa (slike) od idola. Idoli su isključivo kipovi koji prikazuju druga božanstva i koja služe u religijske svrhe poganskih religija. Riječi “ne pravi sebi lika niti obličja” usko su vezana za prethodna objašnjenja o postojanju jednog Boga.
”Onda Bog izgovori sve ove riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl 20, 1-6)
Treba jasno osvijestiti riječi da je Bog “ljubomoran”. Ako se grade kipovi ili slike poganskih božanstava u svrhu širenja druge religije, tad se priznaje istinitost drugih božanstava, što u konačnici čini prekršaj s objašnjenjem da je Bog samo jedan, i stvorio je čitav svijet. Vjernik koji tako čini, svoju vjeru i pažnju okreće drugim božanstvima, zbog čega je Bog koji mu se objavio “ljubomoran”. Ali ako se grade kipovi koji prikazuju anđele, čak i svece, i ako ti kipovi ne služe nekakvoj poganskoj religiji, već štoviše, šire pravu vjeru – tad Bog nije ljubomoran jer se Njemu daje slava, a vjernici Mu se utječu.
Dakle, kipovi i slike nisu problem, već naš doživljaj istih. Ako netko gradi kip drugog boga da bi širio njegovu religiju, sigurno se ne može smatrati vjernikom s opravdanjem Biblije. Bilo je, dapače, u doba Starog zavjeta čak i religija koje su same kipove smatrale bogovima, ali u modernom svijetu ovo je gotovo nestala praksa.
U Svetom pismu postoji jedan vrlo zanimljiv primjer razlike kipa i idola. Naveli smo već da je Mojsije izgradio kip zmije u pustinji prema Božjoj naredbi da bi spasio ljude od zmijskog ugriza. Ovaj kip je bio u službi Boga, i nije ga se trebalo srušiti, dapače, ljudi su vjerojatno bili zahvalni na takvom rješenju. Ali bilo je i ljudi koji su, radi svojih razloga, prestali tu kamenu zmiju doživljavati kao Božji dar, već kao drugog boga. Radi čudotvornosti kipa koji je spašavao od zmija, došli su na ideju da se radi o nekakvo moćnom božanstvu koje su nazvali Nehuštan. Opasnost radi koje je kip bio postavljen je prošla, ali pojavila se nova – ljudi su od njega napravili idola, te je pravedni monarh srušio isti (2 Kr 18, 1-4). Dakle, dok se sporna kamena zmija doživljavala kao kip, bila je sredstvo koje je služilo na Božju slavu i izliječenje vjernika. Unatoč tome, kad je postao idol, jasno je bilo da se Božja slava pripisivala izmišljenom božanstvu. S pravom je Bog bio “ljubomoran”.
Zaključak
Koji je odgovor na pitanje iz naslova, barem za katolika? Bez ikakva straha možemo reći:
“Da – ako gradimo kipove iz istih razloga radi kojih ih je Isus Krist branio izbacujući trgovce iz Hrama čiji su bili sastavnim dijelom, da- ako ih gradimo za ukras kao što je činio Salomon, da – ako ih gradimo za širenje vjere, da – ako ih ne gradimo da bi smo od njih napravili idole kao što su činili Izraelci religije Nehuštana”.
Gradnja kipova i slika u crkvama katoličke vjere nije ništa pogansko, već držanje nauka pravovjernih Židova Starog zavjeta, te Isusa Krista i Njegovih apostola. S jasnim stavom o rukotvorinama, uistinu se Katolici drže pisanog u Svetom pismu.
