No, bilo bi krivo misliti da se svakom stepenicom penjemo sve više i da je svaka “osvojena” stepenica zauvijek iza nas. Svaka stepenica je prilika za višekratno penjanje i spuštanje, odnosno padanje.
1. Moj princ na bijelom konju – moja žena snova
Svaki odnos u ljubavi započinje čuđenjem: nešto zaiskri između dvoje ljudi. Jedno drugome su fascinantni i osjećaju se kao da su u bajci. Evo mog princa na bijelom konju, evo konačno nje, moje žene iz snova. Ono čemu se oboje dive je različitost. Onaj koji se zaljubi, voli na drugome prije svega ono što mu je strano, različito, drukčije.
2. Razočarao/la si me!
Ono što je u zaljubljenosti bilo tako fascinantno i privlačno kod drugoga, već kod prve kušnje pokazuje se kao stanovita ugroženost: dolazi do razočaranja. Primjećuje se: moj partner je u mnogočemu drukčiji, različito misli i osjeća od mene i to me zabrinjava. Odnosno, na određeni način se osjećam izdanim. Na jedno takvo razočaranje može se dvojako reagirati:
Ovako: Prevario/la sam se. Idem ja potražiti pravoga partnera.
Ili ovako: Konačno sam saznao/la tko si ti zapravo. Zapravo si čudesno drukčiji/a i pun/a iznenađenja. To mi daje šansu da u tebi otkrijem puno nepoznatih stvari.
3. Hura, u krizi smo!
Na početku svake veze postoji nepoljuljano povjerenje i uvjerenje: ako se dovoljno volimo, bez problema i kriza ćemo ići kroz život. Nasreću, to nije slučaj.
Jer: Tko ne zapadne u krizu neće u svom odnosu moći ići naprijed. Naravno, nitko se ne veseli krizama. Ali bez kriza jednostavno nije moguće živjeti. Par koji se želi razvijati smije zato biti zahvalan za situacije kada barem jedno od njih zapadne u nekakvu krizu.
Postoje brojni tipični trenuci koji pogoduju krizama: npr. novo zaposlenje, vrijeme rođenja djeteta, ili momenti kada djeca napuštaju dom. To su momenti kada snage popuštaju. Trenuci velike dosade i turbulencija u obitelji. Kod muškaraca se uz pojam “srednja dob” neizostavno veže dodatak “kriza”. Kada ženama počinju nedostajati “uzbuđenja” sa strane njihovih muževa, tada postaje “kritično”.
Uvijek kada se nešto mora mijenjati dolazi se u krizu. Kako god to moglo biti neugodno, ipak je to važno i potrebno za svaku normalnu vezu.
Kriza uvijek ima istovremeno više funkcija:
• ona iznova unosi u odnos živost
• ona se brine za distancu, kada postaje “pretijesno”. Uz bliskost, u svakom dobrom odnosu ide i pripadna porcija distance, udaljenosti, samostalnosti
• ona čini ljude mudrijima i pametnijima. U krizama se postaje “lukav” (u pozitivnom smislu – domišljat)
4. Ti si jednostavno drukčiji/drukčija
Ono čega se u jednom odnosu najteže otarasiti jest ideal, tj. idealna zamisao kakav bi odnos trebao biti. Ideal usprkos stvarnosti i realnosti. Tako dugo dok se pokušava partnera “oblikovati” prema tom idealu, tako dugo se čovjek muči.
Kriza može dovesti do spoznaje: moram partnera prihvatiti takvog kakav jest. Ne može (i ne mora) biti drukčiji. Prava ljubav dopušta drugome da bude “svoj” i voli ga upravo takvog. Drugoga prihvatiti takvim kakav jest znači također: priznati da je u mnogim područjima bolji od mene samoga.
5. Imaš pravo na pogreške
Naravno, svaki čovjek vjeruje: ono što ja mislim, shvaćam, držim za ispravno – je apsolutno: i pokušava drugoga uvjeriti u to. Bez obzira što si i onaj drugi uzima to isto pravo. Na taj način svatko smatra ono što drugi radi pogrešnim. Kada npr. kada zbog toga što se roditelji ne mogu složiti oko nečega trpe djeca, onda postaje posebno problematično. Takvo uvjerenje, naime, da je onaj drugi u krivu, sliči pomalo objavi rata partneru. Mir će se vratiti tek tada kada partneri nauče mirno i staloženo nositi se s (za njih) neprihvatljivim stavovima i predodžbama onog drugog. Mirnoća i staloženost je stav da nije odmah “tragedija” ako onaj drugi čini pogrešku (iz mojeg kuta gledanja). I on i ja imamo pravo na to da smo (možda) pogriješili.
6. Ti si moje blago!
Kada se čovjek oslobodi “tereta”, naime predodžbe da je najbolji odnos onaj u kome postoji stalna suglasnost između muža i žene, onda se oboje mogu radovati činjenici što su nasreću tako različiti. Samo oni koji se međusobno razlikuju mogu se uzajamno nadopunjavati i iz svojih različitosti crpsti bogatstvo za zajedničku sreću. Samo onaj koji odustaje od toga da drugoga (na silu) mijenja i ono strano i različito u drugome shvaća kao osobno obogaćenje, moći će doživjeti kako se u njegovom partneru zapravo krije istinsko blago. Ono što partnerstvo dugoročno održava na životu je poštivanje različitosti drugoga.
7. Čini što hoćeš!
Kad se stigne na ovu stepenicu svatko smije činiti što (stvarno) želi. Svatko smije biti takav kakav jest i smije takav ostati, ali se može, naravno, još i mijenjati. Takva ljubav zbog ljubavi je pravo umjetničko djelo.
P.S. Kao što je rečeno: svaku od ovih stepenica parovi tijekom svog odnosa mogu postići višekratno. Krize će se u odgovarajućim prilikama ponovo pojaviti. Razumljivo, odnos može ponekad započeti na najgornjoj stepenici, a uslijed krize svakodnevice, parovi se mogu stropoštati naniže.
Jedan živi odnos je kao srce. Nikada ne miruje. Zbog toga se nikada ne valja zadovoljiti s već postignutim. Pozitivno gledajući, život s partnerom će stalno biti uzbudljiv i zanimljiv.
