Fra Slavko Barbarić davno je shvatio kako je cilj Gospine škole povesti te prema Isusu. Stoga nam na tom putu svetosti od koristi mogu biti njegove misli koje je podijelio u svojim knjigama. Čitajmo, meditirajmo i živimo!
23.9.2017.
Kušnje su prigode u kojima možemo pokazati svoju vjernost. Kušnje možemo pobijediti molitvom. I sve se može okrenuti na dobro.
24.9.2017.
Sve što nam se događa, Bogu je poznato. I ništa nam se ne može dogoditi bez njegove volje. Kad trpimo, mi pitamo: Može li biti Božja volja da ovo trpim ja ili moja obitelj ili moj narod? Trpljenje je škola. A Bog nas želi voditi kroz školu. Umjesto riječi KUŠNJA, možemo staviti SREDSTVO ODGOJA. To je Očev zov: „Vrati se!“
25.9.2017.
Čovjek mora rasti, razvijati se i sazrijevati. Ako se to ne događa – čovjek je mrtav. I kao što čovjek mora rasti i razvijati se tjelesno, isti ovi zakoni vrijede za duševni i duhovni razvoj. Marija kao Majka i Učiteljica poziva da ne izgubimo ravnotežu. Stoga i govori da duhovno radimo na svojim srcima, kao što radimo na poljima.
26.9.2017.
Na polju se mora raditi temeljito , ako želimo plodove. Neobrađena zemlja grobnica je svakoga, pa i najboljeg sjemena. Tako je i sa srcem.
27.9.2017.
Temeljito se treba boriti, treba čupati svaki zao korijen sebičnosti, oholosti, lijenosti, i zao korijen svake zle navike. Posebno bi trebalo čistiti srce od žila koje nas navezuju na ovaj svijet te mu postajemo robovi. Bez ljubavi duhovni nasad ne može uspijevati.
28.9.2017.
Stoga odgoj znači kao i rad na polju: čistiti, plijeviti, obrezivati, podvezivati, prskati, izabirati. Nije uvijek lako. Treba znanje, vrijeme, ljubav, iskustvo, , razboritost – i pomoć drugih ljudi.
Sa fra Slavkom na putu svetosti 21-28.8
Sa fra Slavkom na putu svetosti 29.8-6.9
