Papa Ivan XXIII., poznat kao Papa Dobri osvojio je svijet svojom dobrotom, jednostavnošću i smislom za humor. Prigodom proglašenje svetim prisjetimo se u kratkim crtama njegova životopisa.
Prisjećajući se njegova životnog puta započnimo s riječima koje je sam o sebi rekao: „Dolazim iz poniznosti te sam odgojen u siromaštvu koje je, međutim, bilo obilježeno zadovoljstvom i blagoslovom. Otkako sam rođen nisam mislio na drugo doli kako postati svećenik. Postavši mlad svećenik, želio sam jedino postati župnikom u jednome od sela moje biskupije, ali me Providnost uputila drugim putevima… Uzela me iz mojega rodnog sela i postavila na putove Istoka i Zapada… Uvijek sam se više bavio onime što ujedinjuje, negoli onime što dijeli i izaziva proturječja. Nemojte, stoga, vašega poglavara promatrati kao čovjeka politike, diplomata; potražite radije u njemu svećenika, pastira duša, koji među vama vrši svoju službu u Božje ime.“
Pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenog 1881. godine u selu Sotto il Monte nedaleko od talijanskog grada Bergama. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu. Sa 12 godina ušao je u sjemenište u Bergam, a sa 19 godina odlazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Nakon odsluženja vojnog roka 1904. godine zaređen je za svećenika i preuzima službu tajnika bergamskog biskupa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je sanitetski podnarednik a zatim vojni kapelan.
Godine 1920. papa Benedikt XV. postavlja ga za predsjednika misijskog apostolata za Italiju. Pet godina kasnije papa Pio XI. imenuje ga biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku kako bi pomogao većoj povezanosti katolika različitih obreda među sobom. Dužnost mu je bila ujedno uspostaviti odnose poštovanja s pripadnicima pravoslavne vjere.
Biskup Roncalli je u Bugarskoj brzo stekao naklonost naroda brigom za običnog čovjeka. Nakon desetogodišnje službe u Bugarskoj poslan je kao diplomata u Tursku. Kao apostolski delegat za Tursku i Grčku za vrijeme njemačke okupacije Grčke biskup Roncalli je pribavljao grčkom stanovništvu pomoć i spriječio deportaciju grčkih Židova u logore smrti.
Papa Pio XII. imenovao ga je 1944. godine apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Kao nuncij u Parizu zauzimao se za njemačke ratne zarobljenike u Francuskoj.
Kardinal Roncalli postaje nasljednikom pape Pia XII. 1958. godine. Uzeo je ime papa Ivan XXIII. a papinsko geslo bilo je ‘Posluh i mir’. Mnogi su 77-godišnjeg papu smatrali prijelaznim papom. No on već na početku svoga pontifikata objavljuje namjeru da će sazvati opći koncil kao odgovor na potrebe vremena, čovječanstva i Crkve.
Na početku II. vatikanskog koncila 11. listopada 1962. godine najavio je obnovu kodeksa crkvenog prava, posadašnjenje Crkve i pružio ruke drugim kršćanskim Crkvama. Godinu dana kasnije Papa Dobri je objavio okružnicu ‘Pacem et terris’ u kojoj se zauzimao za čovjekovo dostojanstvo bez obzira na bilo kakvu pripadnost. Svoju veličinu dokazao je i uklanjanjem iz molitvenih obrazaca izraza koji vrijeđaju i ponižavaju Židove. Nije dočekao završetak Sabora. Umro je 3. lipnja 1963. godine. Blaženim je proglašen 3. rujna 2000. godine. Kako je najvažniji događaj njegova pontifikata bio Drugi vatikanski sabor blagdan mu se slavi na dan početka Sabora 11. listopada.
Papa Ivan Pavao II. osvajao je srca cijeloga svijeta. Star čovjek, čovjek s križem, čovjek čvrsto oslonjen, starac gotovo obješen o križ. Jednako tako, kao što je to bio cijeli život. Papa Veliki. Vrhovni moralni autoritet našega doba. Bilo je to tako kroz više od 26 godina pontifikata, bit će to bogatstvom baštine za buduće naraštaje.
Ivan Pavao II. 264. je papa, odnosno 263. Petrov nasljednik. Karol Józef Wojtyła, izabran za Papu 16. listopada 1978., rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyłe i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.
Nakon završetka studija na višoj školi "Marcin Wadowita" u Wadowicama g. 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici "Solvay" kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.
Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja "Rapsodijskog kazališta" koje je također djelovalo u tajnosti.
Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962. - 1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije "Gaudium et spes". Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.
Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika - Ivan Pavao II.
Za vrijeme svog pontifikata Ivan Pavao II. bio je na 104 apostolska putovanja. Treći posjet Hrvatskoj u lipnju bio je 100. apostolsko putovanje Ivana Pavla II. Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Tomu treba pribrojiti i Papine knjige "Prijeći prag nade" iz 1994., "Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva" iz 1996. i "Rimski triptih" iz 2003.
Prema podacima Tiskovnog ureda Svete Stolice, do 21. veljače 2002. Papa je u tijeku svoje papinske službe predvodio 131 svečanosti proglašenja blaženim na kojima je proglasio 1.282 blaženika te 43 svečanosti proglašenja svetima proglasivši 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala. Predsjedao je i na 6 plenarnih skupština kardinalskog zbora. Od 1978. do danas sazvao je 15 skupština biskupske sinode: 6 općih redovitih (1980., 1983., 1987., 1990., 1994. i 2001.), jednu opću izvanrednu (1985.) i 8 posebnih skupština (1980., 1991., 1994., 1995., 1997., 1998. [2] i 1999).
Niti jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija srijedom sudjelovao je do sada više do 16 milijuna hodočasnika, ne ubrajajući u to posebne audijencije i vjerska slavlja. Samo u tijeku Velikog jubileja 2000. u Rim je hodočastilo više od 8 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Ukupno, s Papom se u Vatikanu ili na njegovim međunarodnim putovanjima, u kojima je prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca, susrelo više od 300 milijuna ljudi. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju. Dovoljno je podsjetiti na 38 službenih posjeta i drugih 650 audijencija ili susreta s vođama država kao i 212 audijencija i susreta s premijerima raznih država.
Papa Wojtyła je utemeljio institut "Ivan Pavao II." te institut "Populorum progressio" za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladeži.
Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja u 21,37 sati. U času smrti Ivana Pavla II, koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.
Papa Benedikt XVI. proglasio je blaženim slugu Božjega Ivana Pavla II. Tijekom svečanog misnog slavlja na Trgu svetog Petra na Nedjelju božanskog milosrđa 1. svibnja 2011., na kojem se okupilo više od milijun ljudi, Papa je izgovorio obrazac beatifikacije čime je veliki poljski papa i službeno uvršten među blaženike Crkve.
"Iščekivani dan je došao, došao je brzo, jer se tako svidjelo Gospodinu: Ivan Pavao II. je blaženi!", uskliknuo je Benedikt XVI. u homiliji.
Ivan Pavao II. već je za života uživao glas svetosti te je njegovo proglašenje blaženim prvi odgovor na traženje mnoštva vjernika koji su nakon njegove smrti, 2. travnja 2005., klicali: „Santo subito – odmah svetac!“.
Papa Ivan Pavao II. osvajao je srca cijeloga svijeta. Star čovjek, čovjek s križem, čovjek čvrsto oslonjen, starac gotov
o obješen o križ. Jednako tako, kao što je to bio cijeli život. Papa Veliki. Vrhovni moralni autoritet našega doba. Bilo je to tako kroz više od 26 godina pontifikata, bit će to bogatstvom baštine za buduće naraštaje.
