O. KREŠIMIR JOSIP BAHMEC: Ako je Bog zatvorio jednu priču tvog života, budi siguran da će otvoriti jednu novu

Dok razmišljaš o čemu se tu radi, htio bih te pitati što očekuješ i što si spreman dati. Šapnuo mi je tvoj anđeo da si naporno trenirao nogomet i da si se jako ozlijedio...i ljutio na Boga. Znaš, ako je Bog zatvorio jednu priču tvog života, budi siguran da će otvoriti jednu novu, bolju, puno važniju. Vjerujem da znaš da nogomet nije samo igra već veliko odricanje i rizik. Da za veliki klub i reprezentaciju moraš mnogo znoja, krvi i suza proliti i da ti opet nitko ništa ne jamči niti duguje. Za što? Za malo zabave, slave i novca? Vrijedi li sve to? Vjerujem da će većina dječaka reći da vrijedi.
Želiš li dječače doista igrati za najveći klub? Želiš li nositi najsvetiji dres reprezentacije svijeta? Imaš li hrabrosti Bogu reći da? Nemoj mi odmah odgovoriti, ustvari meni uopće ništa ne reci. Ipak, nešto bih te pitao. Jesi li spreman proći krvave treninge, lomove, razočaranja, padove, neizvjesnost, pljuvanje, laganje, klevetanje, podmetanje? Možeš li krenuti za Isusom a da zaobiđeš put križa? Vjeruj mi ako nema križa i ako nije težak, to nije taj put, okreni se i odi.
Znaš što, neću te lagati. Biti ćeš ponižavan, nazivan lašcem, licemjerom, fanatikom, ne tolerantnim, zadrtim, pronalazit će ti mane i grijehe koji neće biti tvoji. Jesi li siguran da želiš to proći? Razočarat ćeš se u ljude, u vjernike, u Crkvu i crkvu. I na kraju u samoga sebe. Pitat ćeš se ima sve to smisla i ima li uopće Boga te imaš li vjere. Gle, ako bude tako, vjeruj mi, na dobrom si putu. Ako ne, imaš pravo sumnjati, i otići.....ustvari uvijek možeš otići, nitko te neće zadržavati, niti jedan dan....ali, obećaj mi jedno, molim te....
Kada dođu krize, kušnje, suhoća, tama vjere, izgubljenost, kada shvatiš da nemaš niti jednog prijatelja osim Boga, molim te, pogledaj na raspelo i Njemu reci sve. Onda odluči. Ako treba svaki dan. Svaki dan će biti borba. Vidjet ćeš rane crkve, vidjet ćeš ponižena Gospodina gažena od onih koji bi ga najviše trebali štititi. Sablazit ćeš se i još će ti gore biti kada shvatiš da ne možeš puno promijeniti. Zazivat ćeš Boga, vrištati ali biti će još gore. Želiš li poći dječače?
Dragi moj prijatelju iz molitve kojom nas sudari Bog, znaj, nećeš biti u tome sam. Bog zna što radi, zašto te pozvao i što će s tobom. Dječače, veliki Bog tebe treba u svojoj Crkvi!!! Znaš li ti što to znači? To znači da će ti dati sve potrebno za taj duhovni put, boj, rat, čak i da na tebe ozbiljno računa. Znam, Crkva ima puno rana i ožiljaka, baš kao stara majka ali majku se ne tuče i ne ostavlja, posebno kad je najteže.
I jedno te samo molim, ne zaboravi... Bog nikada ne gubi bitke, neće ni rat. Jesi li spreman sve izgubiti i dati Bogu za spas duša? Neću ti pričati o Šimunima i Veronikama koje ćeš sresti na putu, na tihu svetost malih jednostavnih ljudi koji će te pratiti na tvom križnom putu...reći ću ti samo jedno još. Znaš tko te zove, tko će uvijek biti s tobom, tim bliže što bude teže, i tko će te čekati na kraju puta. Znaš o kome govorim. Želiš li poći dječače? Želiš li biti svet? Želiš li platiti veliku cijenu za najveću sreću za mnoge duše? Želiš li hodati s Isusom na križnom putu, do kraja? Želiš li dječače?