Tražiš li uopće znak? Imaš li otvorene oči da ga vidiš?
Vjeruješ li da ti se može dati?
Je li Bog uopće u tvom životu netko s kime želiš voditi dijalog? Je li On osoba s kojom možeš i želiš pričati? Ili je on samo neka pojava, neka navika, netko kome se povremeno pomoliš jer si tako naučio?
Je li On osoba čijoj se prisutnosti veseliš?
Koji znak tebi treba da povjeruješ, da iskreno povjeruješ, da odlučiš dati Bogu ono što je zaslužio da mu daš?
Koji ti znak treba da bi Ga iskreno zavolio, koji ti znak treba da shvatiš da si iskreno voljen, bezuvjetno i besplatno, upravo ovakav kakav jesi?
Koji ti znak treba da shvatiš da i križevi koje ti Gospodin daje služe za tvoje dobro, za tvoju izgradnju, za to da se približiš Bogu?
Koji znak tebi treba da se obratiš i da shvatiš da nećeš naći svoj mir i sreću u svijetu i svemu onome što ti nudi?
Dopusti si otvoriti se Kristu.
I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. Lk 2, 12
Dopusti Kristu da se rodi u tebi, dopusti da postane ona zvijezda koju ćeš slijediti u svom životu.
Dopusti mu da te istrgne iz sna u kojem se nalaziš. Jer nije kasno, nikad nije kasno da odlučiš krenuti iz početka, da se odlučiš obratiti, ispovjediti, donijeti dobre odluke i biti Božji.
Nije kasno da mu odlučiš povjerovati, da odlučiš vjerovati toj istini da si voljen i da si vrijedan baš ovakav kakav jesi.
Nije kasno da odlučiš Bogu uzvratiti ljubav za ljubav, za zavoljeti ga kako zaslužuje biti voljen.
Popričaj s Bogom, zatraži od Njega ono što ti je potrebno i odluči vjerovati.
Nek’ se rodi Krist u tebi, nek’ zasja kroz tebe, nek’ od tebe učini novo stvorenje kako te i zamislio.“
