Proslava 100. godišnjice rođenja sv. Ivana Pavla II. bila je planirana obilježiti se nizom događaja na razini sveopće Crkve, a sve je odgođeno zbog pandemije koronavirusa. Za proslaviti stoti rođendan Karola Wojtyle 18. svibnja bila su određena dva središnja mjesta. Glavni susret u Vatikanu trebao je predvoditi papa Franjo. Uz mnoge proslave u Poljskoj, osobito svečano bilo bi u Krakowu odakle je Wojtyla bio pozvan preuzeti službu pape, a poziv za tamošnje sudjelovanje dobio je i mons. Puljić.
Tekst razmatranja prvog dijela iz serijala čiji je autor nadbiskup Puljić donosimo u cijelosti:
Poštovani gledatelji i slušatelji,
Nalazimo se u uskrsnom vremenu i vremenu izazovnog koronavirusa pa Vas od srca sve pozdravljam i želim blagoslov i pomoć Uskrslog Gospodina.
U prošlu nedjelju, (19. travnja) proslavili smo Mali Uskrs, Bijelu nedjelju ili kako se sve češće govori, Nedjelju Božanskog milosrđa. Ta Nedjelja Božanskog milosrđa vezana je uz jednu mističarku, Poljakinju, sv. Faustinu Kowalsku, koja je u svojim osobitim mističnim iskustvima u ono vrijeme predvidjela dvije stvari.
Predvidjela je izbijanje Drugog svjetskog rata i predvidjela je sjajnu zvijezdu s Istoka koja će doći na Petrovu stolicu. Uz blagdan Božanskog milosrđa vezane su također i dvije stvari koje bih htio odmah na početku spomenuti. To je smrt velikoga pape Ivana Pavla II. koja je bila 2. travnja 2005. godine, upravo na Nedjelju Božanskog milosrđa.
Šest godina poslije Papine smrti, 2011. g., njegov nasljednik Benedikt XVI., papa u miru, upravo je na Nedjelju Božanskog milosrđa proglasio svoga predšasnika Ivana Pavla II. blaženim. Bio je to prvi slučaj da jedan papa svoga prethodnika proglašava blaženim.
Bio sam na tom slavlju. Trebalo je samo doživjeti onu atmosferu u Rimu gdje se milijunsko mnoštvo okupilo sa svih strana svijeta, osobito iz njegove rodne Poljske i posebice velika skupina mladih koji su za njim rado hodali, njega rado slušali te su došli na tu veliku proslavu proglašenja blaženim Ivana Pavla II.
Tada je njegov dugogodišnji suradnik i njegov nasljednik Benedikt XVI., u svojoj homiliji na Wojtylinu beatifikaciju, rekao jednu rečenicu kojom je oslikao Ivana Pavla II., ali usudio bih se reći i predstavio samoga sebe. Rekao je, vrlo dirljivim riječima pohvale, kako je Ivan Pavao II., Karol Wojtyla, utjecao na svijet, na vjernike i na Crkvu svojom „snažnom, darežljivom i apostolskom vjerom“ i dodao „koja je i mene hrabrila i izgrađivala“.
Hvala obojici Papa! Hvala Ivanu Pavlu II. koji je tako svojom vjerom izgrađivao i svoga nasljednika, ali hvala i Benediktu XVI. što je to uočio i osobito naglasio kod proglašenja blaženim.
Imajući u vidu ovoga velikoga Papu i njegov dugogodišnji pontifikat koji je trajao 27 godina, kao i velike zasluge koje je stekao glede Crkve i društva, posebice glede naše hrvatske situacije, čini mi se prikladnim reći nekoliko riječi o njemu, danas i u sljedećim emisijama, u kojima ćemo pokušati prikazati ovoga velikog Papu.
Kad spominjem njegove zasluge za našu hrvatsku situaciju, dovoljno je spomenuti da je tri puta bio kod nas. Učinio je tri pastirska pohoda u Hrvatskoj, 1994. godine, u ono teško vrijeme rata, 1998. g. kada je proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim u Mariji Bistrici i pohodio Split te 2003. g. kada je pohodio Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Rijeku i Zadar.
Ne možemo mu dovoljno zahvaliti za njegovu brigu i za njegovu zauzetost za nas i naše ljude. Osim toga, on je Hrvate pohodio i dva puta u Bosni i Hercegovini. Bio je u Sarajevu i u Banja Luci, kada je proglasio blaženim Ivana Merza, a u Dubrovniku blaženu Mariju Petković.
Dakle, on je svojom snažnom vjerom utjecao, kako je rekao Benedikt XVI., na svijet i na ljude. On je svojim nastupom, osobnošću i riječju osvajao ljude – ne za sebe, nego za Krista. Od one prve javne propovijedi kada je zamolio neka svi otvore vrata Kristu jer On najbolje zna što je u srcu čovjeka, do onog njegovog posljednjeg ‘Zbogom’, par dana prije smrti, kada se pojavio na prozoru i zbog bolesti grla nije mogao izgovoriti nijedne riječi. Ali i ta pojava je odaslala osobitu poruku, kao da je htio reći: ‘Ja sam spreman, odlazim Ocu svome. Rastajem se od vas, ali neka vas Bog blagoslovi’. I tim posljednjim pojavljivanjem odaslao je važnu poruku ljudima i svijetu.
Zadnja četvrtina 20. stoljeća, od 1978. godine kada je bio izabran za papu do 2005. kada je preminuo, možemo slobodno reći da je bila u znaku Ivana Pavla II. koji će zbog djela koja je učinio i misijskog žara koji je pokazao, biti zapisan i zapamćen u povijesti kao Veliki papa. Poput Grgura Velikog ili Leona Velikog, i Ivan Pavao II., siguran sam, bit će upisan kao ‘Veliki’, s velikim slovom v – Veliki Ivan Pavao II.!
A kako je počelo?
Kardinal Felici je 16. listopada 1978. godine, poslijepodne, uobičajenom frazom na lođi Svetoga Petra najavio: „Habemus Papam“. Imamo papu! Prolomio se aplauz, ali kad je izgovorio njegovo ime, Karol Wojtyla, mnogi su ostali zatečeni. Jedan novinar je rekao, čak i šokirani. Pogotovo oni iz Istočnog bloka odakle je sv. Ivan Pavao II. došao.
Zato je talijanski povjesničar Impagliazzo 2010. g. uredio i objavio knjigu ‘Wojtylin šok’. Wojtyla je dakle, šokirao tadašnji svijet. Ta studijska knjiga ima 477 stranica, za koju je pozvao petnaest suradnika, uvaženih autora, i osvijetlila je s raznih vidika ovoga velikog i zanimljivog Papu.
Budući da će 18. svibnja biti stoti rođendan svetog Ivana Pavla II., učinilo mi se prikladnim nešto reći o tom velikom i dragom nam Papi.
Danas bih htio istaknuti onaj početak. Onu njegovu nastupnu homiliju 22. listopada 1978. godine, kada se na neki način predstavio svijetu i izrekao svoju želju. A usudio bih se reći, i označio svoj program. Njegovo predstavljanje toga dana bilo je toliko znakovito, da je Kongregacija za proglašenje svetih i blaženih odlučila da se njegov liturgijski spomendan ne slavi na dan njegove smrti, 2. travnja kada se rodio za nebo, kako se obično čini za druge svece i blaženike, nego upravo ovaj dan – odabrali su neka to bude 22. listopada, kada je on nastupio, službeno započeo svoj pontifikat, kada je javno obznanio svijetu svoj program i pokazao što želi učiniti za vrijeme svoga pontifikata.
Bio je to dan kada je i on poput Petra, pred narodom, pred okupljenim kardinalima, biskupima, kao Petar kod Cezareje Filipove, ispovjedio najprije svoju vjeru; da on vjeruje Kristu uskrslome, poput Petra koji je to učinio kod Cezareje Filipove kada je Isus pitao: „Što vi kažete, tko sam ja?“. „Ti si Sin Božji“, rekao je Petar. Papa je pozvao sve neka čuju još jednom te Petrove riječi.
Ivan Pavao II. je također u tom trenutku sa strahom i poštovanjem preuzeo službu i rekao da on kao novi biskup Rima sa strahom pristupa na Petrovu stolicu, pa odmah na početku službe upravlja žarku, poniznu i odanu molitvu Kristu: „Učini, Gospodine, da budem vjerni i dobri sluga. Dapače, sluga slugu Božjih“.
A odmah poslije te žarke molitve i vapaja za svoju službu, svima nazočnima i svima koji su pratili prijenos toga preuzimanja službe obratio se glasnim poklikom: „Neka se nitko ne boji Krista i njegove moći. I neka širom otvore vrata Kristu. Neka se Njegovoj spasiteljskoj vlasti otvore granice država, gospodarski i politički sustavi, široka područja kulture, uljudbe i razvitka. Ne bojte se, jer Krist zna što je u srcu čovjeka. Samo On to zna! Molite i za mene i pomozite mi da mu mogu odano služiti“. Uistinu, prava ispovijed pravoga pastira i misionara koji preuzima odgovornu službu papinstva.
Poštovani i dragi slušatelji i gledatelji!
Zahvalni Bogu što smo bili suvremenici svetog Ivana Pavla II., prihvatimo i mi ovaj njegov poziv i vapaj pa sve više otvarajmo Kristu vrata naše duše i našega srca, našega doma i naših obitelji, naših škola i prostora gdje živimo i radimo.
Neka nam i ovo potresno iskustvo koronevirusa koje sada proživljavamo, pomogne da se okrenemo Bogu od kojega dolazi svaki dobar dar. Učimo od svetog Ivana Pavla II. kako se Krista voli i kako mu se odano moli. Neka i nama ovaj Isusov učenik, sv. Ivan Pavao II. i zaljubljenik u Krista Raspetoga, pomogne da budemo vjereni sluge svoga Gospodara, koji ljube Boga i čovjeka te zauzeto mole za potrebe svijeta, Crkve i Domovine.
Da bismo mogli kratko osjetiti što je ovaj veliki Papa u svome 27-godišnjem pontifikatu učinio, donijet ću vam samo nekoliko brojki, da samo vidite kakav nam je poklad ostavio ovaj veliki Papa.
Tijekom svoga pontifikata u 27 godina obišao je 129 zemalja svijeta u sklopu svoja 103 međunarodna putovanja. Imao je također brojna putovanja u Italiji, njih 142, a u Rimskoj biskupiji u kojoj je on biskup, od 328 župa pohodio je 274 župe. Objavio je 14 enciklika, 12 apostolskih pobudnica, 37 apostolskih pisama i 10 apostolskih konstitucija. Odobrio je Zakonik kanonskog prava 1983. godine, a novi Katekizam Katoličke Crkve 1992. godine. Objavio je knjigu “Prijeći prag nade” (1994.), “Dar i otajstvo” (1996.) povodom 50-te obljetnice misništva te knjigu pjesama „Rimski triptih“.
Održao je brojne svečanosti proglašenja blaženih i svetih, beatifikacija i kanonizacija, na kojima je proglasio 1241 blaženika i 478 svetaca. Imenovao je 187 novih kardinala, a među imenovanima su i četvorica Hrvata: pokojni Franjo Kuharić i Josip Uhač te živući, Vinko Puljić i Josip Bozanić.
Brojna putovanja i susrete najbolje ćemo shvatiti u kontekstu njegovih riječi koje je izgovorio u istoj toj nastupnoj homiliji na početku pontifikata, kada je rekao: „Želim svima doći, sve posjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i radnike u tvornicama. Htio bih vidjeti i sve one koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših kuća, posvuda bih htio doći“. Evo, to je program koji je on obznanio u toj svojoj nastupnoj propovijedi.
Ostavljao je dojam „Božjeg generala“ koji predvodi vojsku u borbi sa zlom i napastima svijeta. Stalno je bio u pokretu i među ljudima. A njegov mač bio je uperen protiv idola našeg vremena, protiv svijeta koji bježi od Boga.
Sjetimo se kako je i Mojsije, kad se vratio, našao narod da se klanja zlatnom teletu, bio bijesan, razbio je ploče. Jer narod se okrenuo prema idolima. Čini se da je Ivan Pavao II. također išao ovim svijetom s mačem, boreći se protiv idola suvremenoga svijeta.
Ali on se borio isto tako i za ljudska prava, za prava čovjeka, zauzimajući se osobito za slabe i ugrožene. Prošao je svijetom braneći ljudska prava. No, ne smijemo zaboraviti da se on kao Božji čovjek, borio i za božanska prava. I Bog ima pravo prebivati u ovom svijetu kojega je stvorio, njega se ne smije tjerati iz naše povijesti. Zato se zauzimao ne samo za ljudska, nego i za božanska prava, za pravo vjerovati u Isusa Krista. On se nije umarao braniti i božanska prava, moleći i vapijući neka ljudi otvore vrata Kristu, jedinom Otkupitelju i Spasitelju ljudi.
Završavam sa željom da i mi nešto naučimo od ovoga velikoga Pape, a to je – otvarati svoje srce, svoju dušu Kristu, kako je on to zaželio za vrijeme svoga javnoga nastupa i da znamo voljeti Krista i njemu se od srca moliti.
Molimo također i zauzeto se zauzimajmo za čovjeka kojemu je potrebna naša pomoć. I molimo svi zajedno za potrebe Crkve, za potrebe svijeta, potrebe naše Domovine – poklikom i usklikom: Sveti Ivane Pavle, pomozi nam, moli za nas i blagoslovi nas!“.
Uz subotnje objave na IKI, HKR će osam nedjelja (26. travnja do 14. lipnja) u 13,30 sati emitirati emisije o sv. Ivanu Pavlu II. autora nadbiskupa Puljića, u produkciji zadarske televizija Diadora u čijem se će programu emitirati utorkom u 18,00 sati, počevši 5. svibnja.
Prvi dio iz serijala može se pogledati na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=iisUedVeA8c
Emisije će se subotom objavljivati i na YouTube kanalu Zadarske nadbiskupije https://www.youtube.com/channel/UCyZz_HGK5ozufl6xQaeQ4Ag
Zadarska Nadbiskupija/Ines Grbić
