Status sa facebook stranice 'Vjera u Nama' kojem smo rekli "DA". Zašto!?
Lavina komentara koja je odjeknula svijetom zbog izjave pape Franje o Međugorju, bila je dovoljna da uhvati mnoge u kovitlac osude, prijepora, kritiziranja, zabluda. Koliko nas se uspjelo odmaknuti i nadići ovo ljudsko u nama koje traži pravdu i priznanje jer nije spremno okrenuti drugi obraz i primiti udarac, zaboravljajući da nas udarci odgajaju i uče poniznosti koje nam je očito pofalilo. Sve što je trebalo i trebat će je ostati poslušan svetoj Crkvi i osluškivati glas Duha Svetoga koji šapće svakome od nas a kojeg često ne čujemo jer je naš glas preglasan a jezik razvezan. Stišajmo se, zar nije uostalom Gospa rekla da to prepustimo Njoj i da će se ona za to pobrinuti a da je na nama da prihvatimo njenu poruku, i što je još važnije, da je ŽIVIMO I SVJEDOČIMO ŽIVOTOM. Gospi se ne žuri, ali žuri joj se do naših srca, ipak, po plodovima će nas prepoznati a ne po onome što smo govorili, po našim srcima i koliko smo voljeli.
Status 'jednog kršćanina' prenosimo u cijelosti ali prvenstveno u blagosti s ciljem da ostanemo mirni , ponizni i poslušni.
Iz doma jednog kršćanina!
Hvala vam, Sveti Oče što ste nam otkrili, srce vaše, i dali odgovor, koji smo mi svi vjerni Katoličkoj Crkvi sa strepnjom i nadom očekivali. Hvala vam na iskrenosti i jasnoći. Samo onaj koji ima maglu, prašinu i smeće preko svojega srca ne može razaznati što Duh Sveti, poručuje.
Meni ovako ubogu, nepismenom, nebitnom, malom laiku poručuje - veseli se i raduj, naša Crkva je blaga, iskrena, plodna, otvorena, nije navezana, slobodna od svake predrasude...
Vaša izjava Sveti Oče, to me je tako podsjećalo na događaje vaših prethodnika, apostola, Tome i Filipa. Tome kada reče „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, ne ću vjerovati“.(Iv 20,25). Filipa kada mu Isus reče "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" (Iv 14,9)
Da smo mi živi svjedoci toga vremena što bi na to rekli – Kakvi su ovi apostoli? Toma ne vjeruje, Filip ga uopće ne poznaje? Ma vidi ti njih a stalno su sa njim, čak se guraju neki od njegovih tko će biti prvi među njima!
Koji bi tek onda bili komentari? Da smo imali FB, e to bi tek bilo nešto, svi bi bili povezani u „prijateljstva“ ili „grupe“ i svima saopćili vijest „od te Crkve nema niša“. To je Crkva koja samo zgrće pare, vodi politiku, siti samu sebe, klanjaju se kipovima, a njeni laici oni su zavedeni, nepismeni…
Pa ako smo baš takvi onda je i meni teško odgovoriti na neke komentare koji se kao blatnjave rijeka slijevaju iz umova, mozgova i srca onih koji nikada nisu u potpunosti upoznali Katoličku Crkvu ili su u njenome krilu iz tradicije ili iz interesa onako „bolje se osigurati sakramentima, pa što bude“.
Teško je odgovarati na komentar čovjeka kojemu je trbuh sve i ne vidi ništa dalje od njega, tovi ga, goji ga, bilda ga, uređuje, mazi i pazi i takav kaže - „koliko se u Crkvi jede, pije, troši, ukrašava…, Njegov savjet je moglo se ovako…
Teško je odgovarati na komentare čovjeka koji sve mjeri ciglama ili jutrima zemlje, pa kaže koliko se izgradilo, švercalo duhana, uredilo hotela, bazena…moglo se ovako…
Teško je odgovarati na komentar čovjeku kojemu je novac sve, pa kaže vidite li ove biznise, vidite li one bazene, to je besmisleno…moglo se napraviti ovo il ono…
Teško je odgovarati na komentar čovjeku koje je u Međugorju očekivao čuda, pa kaže nisam ništa doživio, tamo je samo kič, nije se sunce vrtilo, nije ovo ili ono…pa kaže tamo nema ništa.
Teško je odgovoriti na komentar koji negira i ne prizna Mariju ili do nje tako malo drži da je jedva i majkom Isusovom prizna. Više je gleda na običnu ženu kojim se Isus „poslužio“ da bi se utjelovio. O Utjelovljenom nikada dublje nije niti razmišljao.
Zato svima takvima kažem- Potraži čovjeka i reci mu „Ne, u tu Crkvu“ koji je u svojoj boli, patnji za izgubljenim sinom, bolesnim djetetom, našao mir i radost i vratio se na stazu koja bez gorčine vodi za Kraljevstvo Božje.
Potraži čovjeka i recite mu „Ne, u tu Crkvu“ koji je okusio strahote sotonskog lanca droge, alkohola, bluda, kocke, psovke, krađe, laži, nasilja… a koji danas moli tri krunice dnevno, ne želi više u svijet propasti, želi baš ovakvu Crkvu.
Potraži čovjeka i reci mu „Ne, u tu Crkvu“ koji svojemu gladnom djetetu ne može dati jedan jedini obrok, pa makar to bio i šaka riže. Budi otac ili majka, pogledaj ga u oči i reci ne trebaju vam „Marijini Obroci“ koji gladnom djetetu diljem svijeta svakodnevno dijele barem po jedan obrok. Obroke koja hrane gladna i napaćena tjelesa da se još ne sruše od naše pohlepe, mudrovanja, škrtosti, osuđivanja… koje je Marija, potakla preko škotskih mladića Magnusa i Fergusa MacFarlane Barrowa, ovdje u Međugorju.
Potraži čovjeka i reci mu „Ne, u ovu Crkvu“ pogledaj ga u oči, dobro ga pogledaj i vidjet ćeš odsjaj u njegovim očima, čut ćeš jeku u njegovim riječima, poziv, Uskrslog koji i tebe zove, „Dođite i vidjet ćete.“ (Iv 1,39) gdje stanujem.
A navečer kada se sastaneš sa svojom savjesti, poslušaj što ti govori – jesam li svojim „radom - kamatarom“ ugasio i posljednje svjetlo ovisniku? Jesam li ukinuo posljednji obrok gladnom koji više ne može niti jesti niti hodati, ostat će ležati na cesti, jesam li ga pokopao?
Još jednom mogu samo ponoviti, a ovo je i za mene, i za tebe kako jedan moj dragi prijatelj kroz pjesmu reče - „Šuti, šuti razbojniče, dopusti Bogu da ti oprosti…da te otkupi… „ Grijesi naši čavli postaše i Tebe nevina na križ pribiše… ne mogu te sa Križa skinuti ali ti mogu rane ljubiti, gladna hraniti, bolesna pohoditi, utamničenog pohoditi…
Ako si pročitao/la - daj komentar svim Gospinim "Fatimama, Lurdima, Međugorjima..." "Da"
Mir Kristov svima vama, Ante!
