Dragi hodočasniče, tražitelju Boga! Kad kreneš na hodočašće u Međugorje, pozvan si moliti se u crkvi, sudjelovati na svetoj misi, ispovijedati se, klanjati se pred Presvetim sakramentom, popeti se na Križevac (brdo koje nas podsjeća na Kristovu muku, na vlastite patnje i križeve) i moliti se na Podbrdu, Brdu ukazanja. Vjerujem da si sve to učinio, da si obnovio svoju vjeru, svoju ljubav i nadu i da si se sam uvjerio koliko ti je Bog blizak. To je razlog tvog putovanja u Međugorje.
I doista, ovdje je Bog blizu svima koji Ga traže. Dopušta da Ga se osjeti, dopušta da Ga se voli. Daje nam snagu da Mu se posvetimo. Ovdje je Bog učinio da poteče izvor Mira kroz Kraljicu mira.
Uvjeren sam da ti sada na pamet dolazi pitanje koje si postavljaju i mnogi drugi hodočasnici: ovdje je sve lijepo, sve je ovdje lako, svi se mole, svi traže Boga. Ali, što će biti kad se vratiš kući? Što možeš učiniti da tvoj mir raste, da ti se ljubav razvija, da povjerenje zauzima mjesto nepovjerenja, da ti duh pomirenja bude jači od duha neslaganja? Ovo pitanje je definitivno važno.
Međugorje je za hodočasnike, ono što je Tabor bio učenicima: moraju se uvjeriti da je moguće živjeti ljubav i iskusiti slavu Božju; ali treba se vratiti kući, svaki u svoj Jeruzalem, u svakidašnjicu, na posao, na studij, među ljude koji nemaju ista uvjerenja kao ti.
Da, treba se vratiti kući!
U međugorskoj crkvi dugo si molio. Nije ti bilo teško popeti se na Križevac, bez obzira na dobro ili loše vrijeme. Pronašao si vrijeme za uspon na Podbrdo i bio si sretan.
Sad stavi na stranu Međugorje kao župnu zajednicu i vrati se kući donoseći sa sobom, u mislima i srcu, mjesta i događaje Međugorja. Siguran sam da ćeš kod kuće pronaći svoj Križevac i svoj križ. Kod kuće ćeš pronaći patnju koju si ostavio za sobom. Čeka te. Ali ne brini! Međugorski Križevac uopće nije lakši od tvog Križevca, iako je, mnogima, postao razumljiviji i prihvatljiviji, kad je, po volji Božjoj, ono manje brdo, odnosno Brdo ukazanja, postalo mjesto intenzivnijeg susrete s Bogom preko Marije. Dakle, čak i ako te tvoj Križevac očekuje kod kuće, satkan najčešće od patnje i nevolja, za koje osobno nisi niti kriv niti odgovoran, odmah oblikuj manju planinu pored njega, svoje Brdo ukazanja, svoj Tabor! Tada će i tvoj Križevac dobiti novu boju, bit će obavijen novim mirom i novom nadom.
Izgradi Brdo ukazanja u kutu svog stana ili kuće. Iznad stavi manji križ, svjetiljku, Bibliju i krunicu! Tamo ćeš razumjeti svoj Križevac, svoj prolazak i zalazak. Pored Brda ukazanja, Križevac postaje mjesto uskrsnuća, jer ni jedan Križevac ne postoji da bi te uništio i upropastio, već da bi ti pomogao da postigneš spasenje.
Zapamti to dobro! Gospa je ozbiljno uzela Kristove riječi. Ona dolazi s tobom na tvoj Križevac, na tvoju Kalvariju. Vrati se kući, blagoslovljen zauvijek od Onoga koji je blagoslovljen u sve vjekove!
I sagradi oltar na kojem ćeš početi svakodnevno prikazivati tvoje križeve i patnje, gorčinu i nevolje, nadu i radost, ljubav i vjeru! Tako ćeš i ti imati svoju crkvu, svoj Križevac i svoje Podbrdo. Ako to učiniš, Bog će biti s tobom i Gospa će pažljivo slijediti tvoje korake.
Idi u miru. Donesi svima mir i blagoslov!
