Promatrajući to dijete na pamet mi dolazi da ga upitam: "Reci mi, što planiraš učiniti sa svojim vratolomnim i dragocjenim životom?"
Dijete, naravno, ne može odgovoriti, stoga Marija govori umjesto njega. Znajući njegova dva imena - Isus i Emanuel - odgovorila bi da su njegovi Bogom dani zadatci da bude sa svojim narodom i da ih spasi. O tome - kako se to može dogoditi - razmislimo nakratko u tišini. U dobi od dvanaest godina kaže nam: "Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Ovdje nam se tek mrvicu daje naslutiti o njegovu "vratolomnu i dragocjenu životu", i ništa više.
Slušam ga kasnije u sinagogi kada započinje javno poslanje. Kaže: "Bog me šalje donijeti radosnu vijest siromasima." To mi daje naslutiti nešto više o njegovu planu. Nekoliko godina kasnije, dok umire, ponovno mu tiho postavljam pitanje: "Je li ovo tvoj plan koji si imao sa svojim vratolomnim i dragocjenim životom?" Odgovorio mi je: "Da! Trudio sam se objaviti kakav je Bog uistinu - da svakoga beskrajno ljubi; njegova ljubav nadilazi patnju i umiranje. Ovo je smisao moga, kako ga ti nazivaš, vratolomna i dragocjena života.'' Isus mi se okreće i sa smiješkom me pita: ''A što ti planiraš sa svojim životom?"
