Čulo dodira povezuje nas sa svijetom na intiman način. Postoji predivna Rodinova skulptura pod nazivom Poljubac. Prikazuje dva tijela koja se naginju jedno prema drugom u nastojanju da se poljube.
Svaka udaljenost je svladana čarolijom poljupca; dvoje udaljenih konačno su dosegnuli jedno drugo. Dodir i svijet dodira dovodi nas iz anonimnosti daljine u intimnost pripadanja. Ljudi koriste svoje ruke da dodiruju, istražuju, slijede i osjećaju svijet izvan njih. Ruke su predivne. Kant je rekao da je ruka vidljivi izraz misli. Pružajući ruke dodiruješ svijet. U ljudskom dodiru ruke pronalaze ruke, lice ili tijelo Drugoga. Dodir donosi prisutnost doma. Aktivnost dodira približava nas svijetu Drugoga. Oko spremno prevodi njegove objekte u intelektualne termine.
Prilagođava ga vlastitoj logici. Ali dodir potvrđuje drugost tijela koje dodiruje. On ne može prilagoditi, može samo dovesti objekte bliže i bliže. Koristimo riječ dodirivanje da opišemo priču koja nas duboko pokreće. Dodir je čulo kroz koje osjećamo bol. Ne postoji ništa neodlučno ili nevidljivo u doticanju koje izaziva bol u nama. Ono dohvaća središte našeg identiteta izravno, budeći našu krhkost i zdvojnost.
Razumljivo je sada da svako dijete ima potrebu da bude dotaknuto. Dodir komunicira pripadanje, nježnost i toplinu, koji njeguju samopouzdanje, vlastito dostojanstvo i postojanost u djetetu. Dodir ima takvu moć zato što živimo unutar predivnog svijeta kože. Naša koža je živa i diše, uvijek aktivna i prisutna. Ljudska bića tako dijele nježnost i krhkost jer ne živimo unutar školjki nego u koži koja je uvijek osjetljiva na snagu, dodir i prisutnost svijeta. Dodir je jedno od najneposrednijih i najizravnijih osjetila. Jezik dodira je jezik po sebi.
Dodir je također suptilan i osobit te u sebi sadrži veliko oplemenjivanje memorije. Jedan koncertni pijanist posjetio je svoju prijateljicu i upitao je bi li željela da nešto odsvira za nju. Rekao je: Trenutno imam predivan Schubertov komad u rukama. (…) Dodir je veoma neposredno osjetilo.
Može te vratiti iz lažna i oskudna svijeta izgnanstva i opsjene. Ponovno otkrivanje osjetila dodira vraća te u srce tvog vlastitog duha, omogućujući ti da ponovno iskusiš toplinu, nježnost i pripadanje. U trenucima najviše ljudske intenzivnosti riječi postaju tihe. Onda jezik dodira stvarno govori. Kad si izgubljen u tamnoj dolini bola, riječi postaju nježne i nijeme. U zagrljaju i toplom dodiru pronalaziš jedino sklonište i utjehu.
Piše: John O'DONOHUE
