Ne zamjerite mi što vas to pitam. Uostalom, ovo pitanje ne postavljam da biste meni odgovorili. Postavljam ga da biste odgovorili sebi. Jer ovo je važno pitanje. Bez pretjerivanja se može reći - i presudno. Dok sam bio dječak i mladić tumačili su mi dobronamjerno da je zaljubljenost nešto kao predvorje ljubavi.
Da zaljubljeni jedni u drugima vide samo ono što im se sviđa, samo ono što je lijepo, dok nedostatke previđaju kao da ih ni nema. Ljubav, pak, govorili su mi, svjedoči o čovjekovoj zrelosti. Ljubav vidi i prihvaća voljenu osobu onakvu kakva jest u svojoj cjelovitosti. Više nisam mladić, kamo li dječak, nakupio sam već podosta godina. Moje skromno životno iskustvo svjedoči mi da nisu bili u pravu kada su onako, pomalo olako, govorili o zaljubljenosti.
Kao što je život bez ljubavi posve oskudan, tako ni ljubav bez zaljubljenosti nije cijela. Zaljubljenost je, kao što su i poštovanje, razumijevanje i strpljivost..., životni sok ljubavi. Zaljubljenost je zanos ljubavi koji je uvijek pun povjerenja da će lijepo i dobro u životu i u čovjeku obilno prevladati. Zaljubljenost ne priznaje nepremostivost zapreka. Ako, pak, uslijed nekih okolnosti tu nepremostivost ne može poreći, ona je jednostavno prihvaća kao nešto što se podrazumijeva,ali što nimalo ne umanjuje životnost i ljepotu odnosa.
Bez zaljubljenosti, bez zanosa, teško se živi. To je isto kao da kroz život prolazimo zatvorenih očiju, zatvorenog srca i duše i tako prođemo čak i mimo onih koje volimo. Mimo sebe. A ništa nije bolnije nego previdjeti ljubljene, ljepotu u njima. I u sebi. Moguće je da je manje zahtjevno živjeti bez zanosa zaljubljenosti. No, ne bih provjeravao. Zaljubljeni jedni u druge, zaljubljeni u život i sreću, toliko se možemo obodriti, obogatiti. Iskusiti što znači ispuniti život. Svoju svrhu.
Ne trebam vam govoriti koliko je Isus bio silno zaljubljen u svakoga od nas, koliko povjerenja ima u ljepotu i dobrotu koje žive u nama. Ne možemo ga obeshrabriti ni desetljećima upornog besmisla, ni urednim ponavljanjem uvijek istih pogrešaka, ni neshvatljivom nezahvalnošću. On je u nas zaljubljen uistinu preko ušiju. Stalno nas podsjeća na sve što je u nama lijepo, na sve što nas može proljepšati još i više, svjedoči za nas biranim riječima, time što nas je izabrao, i pritom brižno pokriva naše nedostatke.
Jeste li zaljubljeni? Jeste li zaljubljeni kao što je Isus u vas zaljubljen? Blago vama ako ste zaljubljeni. Ako ste toliko zaljubljeni. Blago onima s kojima živite.
Stjepan Lice
