Postaju neumorni svjedoci božanskog dijelovanja i vraćaju se s pojedincima, obiteljima, skupinama, želeći im pomoći da pronađu Boga, da ih on ispuni. Preporučuju ispovijed, post, molitve jer su na vlastitoj koži osjetili dokle čovjek stigne kad ga zlo vodi. Mnogi su danas svoju glad za Bogom, na žalost, utolili grijehom i zlom, izgubivši osjećaj i smisao za ljudske i kršćanske vrijednosti, za ono što je uzvišeno i časno.
Raste stoga uvijerenje da pošten čovjek, mladić, djevojka, marljiv đak i student, vjeran muž i marljiva supruga koji se otvaraju životu, nemaju šanse u ovome svijetu, a oni koji su se otvorili zakonima svijeta i tijela postaju mnogima uzor. Opasan je obrat vrjednota i vrijednosti. Stoga su svjedoci božanskog života i reda još potrebniji. Gospa ne poziva da sudimo svijetu, nego da ga približimo Bogu.
Ona govori o majčinskom blagoslovu kojim nas blagoslivlja. Blagoslivljati nije nikakav magičan čin koji obećaje laka riješenja, nego biti aktivan i štititi i ljubiti život. Svojim životom i svakom riječju svatko od nas ili blagoslivlja ili proklinje. Ono što radimo nikada nije "privatno", ono odmah nadilazi naš život i ulazi u svijet i živote drugih. Marija, kao Majka, ulazi u naš život, po ukazanjima je ušla u našu sadašnjost i želi je s nama učiniti blagoslovljenom. Otvoriti se njezinu pozivu, dati joj ruku, poći s njom, znači imati život, znači biti ispunjen ljubavlju i osposobljen za ljubav. A to je mir i uvijet mira.
fra Slavko Barbarić,1994.
