Ta glava visi kao plameni natpis nad svih drugim zapovijedima. Bog se tu bavi samopredstavljanjem, samopredstavljanje kao Bog Osloboditelj koji je Svoj narod izveo iz egipatskoga robovanja. Bog se očituje u hebrejskoj Bibliji u prvoj zapovijedi ne kao Gospodin, nego u tetragramu – četveroslovlju - kao JHVH. Ta slova sadrže objavljeno Ime Boga Saveza Izraelu. Prevodilo se to s Ja sam koji jesam, a u međuvremenu to prikladnije znači i zvuči Ja ću biti onaj koji ću biti, nerijetko s popratnim dodatkom za vas, dakle, za ljude, čime je objavljena jedna posve drukčija dinamika koja prati čovječanstvo, a ne nikakav kruti nepomični Bitak u vremenskom trajanju. Isto je tako jasno kazano kako taj Bog ne trpi uza se nikakve druge bogove. Bog ne posjeduje bitak koji bi se komadao i množio, koji bi imao za svako pojedino ozemlje, za svaku ljudsku nevolju ili žudnju 'zgotovljen', spreman neki drugi lik ili oblik, koji bi se onda mogao štovati u prikazama ili kojima bi se trebale prinositi obilne hekatombe.
A predobro nam je znana i druga krajnost: beskonačni sporovi u koje su se 'uvaljivali' grčki bogovi, što je vodilo u trajno nove ratove kod njihovih ljudskih poklonika, pa je to odvuklo u propast Troju te mnoge ratoborne junake koji su se borili u ime ovoga ili onoga božanstva. Poetski su doduše tim bogovima razgranati mitski sustavi krajnje plodonosni. Oni ipak ne djeluju ni odgojno, ni civilizacijski, a ne koriste ni pravoj religiji, pogotovo ne u odnosu na siromašne ljude ili robove koji u starim društvima Atene ili Rima nisu imali gotovo nikakvih prava. Premda se naravno znalo i u Homerovo vrijeme kao i u vrijeme nakon Homera za zakone koji su uređivali zajednički život slobodnih građana.
