"Ako se Gospa pojavi jednom, zar se ne može pojaviti 1800 puta?" Nismo mi ti koji određujemo kada i kako se Gospa treba ukazivati. Ne mislite li da našim prigovaranjem mi postavljamo uvjete? Moramo dopustiti da nas vode događaji, a ne da ih ispravljamo po svojoj mjeri. Važnost poruke može se podcijeniti duljinom ukazanja.
Ova dužina ukazanja dokazuje da smo tvrde šije: forsiramo se kako bi razumjeli i oklijevamo dopustiti sebi da se do kraja uključimo. Gospina prisutnost u ovom ponavljanju dobija pedagošku funkciju da nas dovede do obraćenja.
Gospa kaže: "Neću se umoriti od pričanja i vođenja prema obraćenju. Neumorna sam: neću vas ostaviti na miru dok ne budete imali mir. Ovaj svakodnevni Gospin govor pokazuje hitnost: činiti i ponovno činiti istu stvar svaki dan za dobro, a to je potrebno za vjeru.
I plodovi se vide. Postoji mnogo obraćenja, popraćenih pronalaženjem unutarnjeg mira. Dolaze ovdje ljudi sa depresijom, obeshrabreni, beznadni, izgubljeni…, u konačnici današnje čovječanstvo. I mijenjaju se, nađu mir i samopouzdanje. Mogao bih vam ispričati toliko slučajeva... ljudi traže konkretnost i iskustvo vjere. Najčešće u životu nailaze na teorije, ali malo ili nimalo iskustva vjere".
Izvor: "Medjugorje", Milano, n. 11. listopad 1986.
