Kršten vatrom znači, biti potpuno uronjen u Boga koji je vatra, a ona proždire. To je ono o čemu Terezija Avilska govori u sedam odaja kroz koje duša prolazi.
U zadnjoj odaji duša doživljava puninu Boga. Kaže prorok Jeremija: „Nije li moja riječ poput vatre?“ (23,29) Svaki je katolik po krštenju primio milost posvećujuću, koja je izlivena u dušu i potom zapečaćena darom Duha, u potvrdi. Karizmatsko iskustvo krštenja u Duhu nije ništa drugo, već oslobađanje ili buđenje onoga što je već dobiveno. Krštenje vatrom je Božje očitovanje među njegovim narodom.
Ta će Božja akcija pročistiti ono što je nečisto i donijeti potpuno osvježenje cijeloj osobi, fizički i duhovno. Krštenje vatrom znači angažman u evangelizaciji. Radi se o osobnoj Pedesetnici. Razlika između sakramenta krštenja i krštenja u Duhu samo je po iskustvu, tj. u dječjoj dobi nismo svjesni primanja Duha, dok ga u punoljetnosti prihvaćamo osobno. Krštenje vatrom podrazumijeva već prije doživljeno svjesno iskustvo krštenja u Duhu. Krštenje vatrom, donosi novi entuzijazam za Radosnu vijest, veliko izlijevanje karizmi, dublju ljubav prema Crkvi i misiji u svijetu. Bolje recimo ovako: Isus nas krsti u Duhu, u sakramentima krštenja i potvrde, dok se krštenje vatrom odnosi na Duha Svetoga koji ima potpuno vodstvo i kontrolu nad našim životom. Svi kršćani posjeduju Duha Svetoga, jer su kršteni.
All Duh Sveti ne posjeduje kršćane! Krštenje vatrom na neki je način „posjednuće Duhom Svetim“. Krštenje vatrom osposobljava nas da činimo djela Božja. Ako nismo zapaljeni vatrom iznutra, kako ćemo paliti druge? Vatra Duha koju imamo treba da prelazi i na druge. To je poput suhe trave koja se zapali na malome mjestu. Vatra najprije tinja, a onda se proširi na cijelu šumu. Krštenje u vatri potrebno nam je zbog obezglavljenog stanja u današnjemu svijetu. Postoje milijarde ljudi koji ne vjeruju u Krista, kao Boga, Spasitelja i Gospodina. Oni vjeruju u neke druge spasitelje. Prisutan je religiozni relativizam prema svetom u Crkvi. Europa je duhovno bolesna. Ona umire.
Postala je arena sekularizacije i New agea. Treba je izliječiti. Treba je oživjeti. Isto tako, Crkva je suočena s velikim problemom, a to je: kako reevangelizirati one koji već pripadaju Crkvi? Mnogi kršćani prihvaćaju pobačaj kao nešto normalno. Istospolni brakovi, eutanazija dio su naše svakodnevice. O mitu, korupciji i izrabljivanju radnika da i ne govorim, vi ste tomu svjedoci. U svijetu je velika razlika između bogatih i siromašnih. Milijarde se dolara izdvajaju za naoružanje. Kršćanstvo je razdijeljeno na katolike, pravoslavne i protestante, a odgovora nema. Gdje leži? U krštenju vatrom! Isus je rekao: „Došao sam baciti vatru na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalila“.
Ta je vatra već na zemlji – Katolička karizmatska obnova! Katolička karizmatska obnova širi se munjevitom brzinom diljem svijeta. To je visokonaponska struja milosti koja protječe Crkvom (kardinal Suenens). To je dar Duha Crkvi! (Ivan Pavao II.) Tako u svijetu ima oko 500 milijuna kršćana koji su doživjeli krštenje u Duhu.
