Kao što iskustvom ljubavi znamo da postoji ljubav, kao što iskustvom radosti znamo što je i gdje je radost. Kao što se poštenje i vjernost ne mogu vidjeti očima i mjeriti matematičkim vrijednostima, tako se i Boga ne nalazi laboratorijskim istraživanjem i putovanjima u materijalni svijet, nego putovanjima u vlastiti duhovnu nutrinu. Ne možemo Boga pronaći i susresti u nekom hotelu ili u nekoj šumi i na planini , nego u intelektualnom motrenju, u intuicijskom bljesku, u molitvenoj aktivnosti, u razmatranju svetih tekstova, u obraćenju od zla prema dobru, od laži k istini, od ružnoće prema ljepoti, od neprijateljstva k jedinstvu sa svima. Kao što u sjećanju nosim sigurno uvjerenje da sam nekoga sreo i s njime razgovarao, tako u sebi nosim i iskustvo razgovora i susreta s Bogom. Fizičke stvarnosti čovjek susreće na fizički način, duhovne na duhovni.
Susret s Bogom u duhu je snažniji od fizičkog susreta s čovjekom. Kad čovjeka susretnem izvana nemam iskustva da ga poznajem niti smo prijatelji. No, kad se iznutra dotaknemo, kad nam se pogled susretne kad progovorimo o stvarnostima u srcu i u duši, tad se sprijateljimo i prepoznamo. Dakle, ono nevdljivo nas spaja, duhovno nas uvjerava. Zato je uvjerenje da Bog postoji neuništivo, jer je to neposredno iskustvo. Ljudi za to uvjerenje idu u smrt. Moleći sam sve uvjereniji da Bog jest i da me voli.
Tomislav Ivančić, iz knjige "Kako razgovarati s Bogom"
