Definitivno, žene su uvijek najveće žrtve. Nažalost, one koje su najslabije.
Vlč. Zlatko, baš kao i milosrdni Isus koji je mnogo puta stao u obranu žena i njihovih prava. U Svetom Pismu vidimo jasno na više mjesta gdje naš dragi Isus otvoreno brani žene. Spasio je život osuđenici na smrt (Iv 8,3-8), razgovarao je sa ženama pogankama, što je bilo neuobičajeno (Iv 4,27), promijenio je običaje vezane za razvod (Mk 10, 2-9), zalagao se da se promijeni stav prema grješnim ženama (Lk 7,36-50). Nije želio, da propadnu, već da se poprave i spase.
Kroz evanđelja i prenošenje radosne vijesti žene uistinu imaju ogroman značaj i utjecaj. Blažena Djevica Marija začela je Isusa, rodila ga i skrbila se za Njega. Ona je prva zamolila Isusa, da pomogne ljudima u nevolji, što je i učinio na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je prvo ženi objavio, da je izabrani Mesija. Bila je to u susretu s pogankom Kanankom. Tijekom svog križnog puta, jedino se obratio jeruzalemskim ženama, koje su ga oplakivale. Nakon uskrsnuća, prvo se ukazao ženama.
U Isusovom životu, najvažnija žena, ona koja je rodila i dojila Isusa, Sina Boga živoga, Djevica Marija. Marija je izabrana, da bude žena, koja će začeti i roditi Mesiju, Sina Božjega. Zbog toga, Bog je Mariji dao milosti potrebne, da može izvršiti odgovornu zadaću Bogorodice i Majke Božje. Bog je oslobodio Mariju od istočnog grijeha, od trenutka njenog začeća. Tako je Marija uz Isusa jedino ljudsko biće začeto bez istočnog grijeha. Arkanđeo Gabrijel navijestio je Djevici Mariji, da će začeti Sina Božjega, što je ona prihvatila. Rodila je Isusa i brinula se o Njemu zajedno sa sv. Josipom. Djevica Marija mnogo je i propatila, zbog Isusa, jer je zbog Herodova progona morala pobjeći sa sv. Josipom i Isusom u Egipat, bila je prisutna tijekom Isusove muke i smrti na križu te je trpjela i u drugim prigodama.Dok je najsnažnija obrana od strane Isusa Krista, Sina Boga živoga bila kad je spasio ženu od kamenovanja. Svi oni žedni krvi, bili su razoružani, Isusova jednostavnost „zgazila“ je sav ponos i oholost. Definitivno, sve žene svijeta, trebaju zahvaliti Isusu Kristu na svemu što je napravio za njih. Treba malo promisliti o onome što je Isus napravio za sve žene, i sve one žene koje napadaju rimokatoličku crkvu trebaju malo promisliti po kome pljuju. Pljuju po Onome tko im je pružio ruku, tko ih brani, Onome tko im želi dati dostojanstvo i pružiti Ljubav. Onu vječnu, ne prolaznu.
Isus je naučavao u Jeruzalemskom hramu. Neka žena bila je zatečena u preljubu. Farizeji i pismoznanci samo su tražili priliku, da iskušaju Isusa pa su je doveli pred Njega i rekli: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš? (Iv 8,4-5).” Isus je šutio i prstom pisao po tlu. Oni su uporno navaljivali pa im je rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen (Iv 8, 7)”. I dalje je pisao po tlu. Budući, da su znali da nisu bez grijeha i čak kada bi se i pravili da jesu, Isus će to lako demantirati, stoga su jedan za drugim otišli. Ostao je Isus i žena. Reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? (Iv 8, 10)”. Ona reče: “Nitko Gospodine (Iv 8,11)”. Nije je ni Isus osudio, već joj reče da ide i ne griješi više. Time je pokazao, da ne želi smrt grešnih ljudi, nego da se poprave i spase.
Pogledajte video;
