Isus i danas od svakog vjernika traži isto ono što je tražio od gubavca: za sve ono što ti je učinio pokaži se svećeniku, povjeri se svećeniku. Jer puno toga dobrog, što je trebalo biti lijepo svjedočanstvo, jer se zaobilazilo glas i sud Crkve, rasplinulo se poput sapuničastog mjehura i ostavilo trajnu štetu na onima koji su u to upali.
Prvo čitanje je iz Levitskog zakonika (Lev 13, 1-2.45-46) i odnosi se na propise u vezi s određenim tjelesnim bolestima koje su osobu činile nečistom i prijetnjom zdravlju svojih susjeda. Tako je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu kako postupati s nekim tko bi u zajednici imao gubu. Takva osoba bila bi od svećenika proglašena nečistom i morala bi živjeti izvan tabora. Psalam 32 – Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ. Drugo čitanje je iz Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 10, 31 – 11, 1) u kojem Pavao poziva na nasljedovanje po njegovu primjeru… Svoja djela trebamo tako obavljati da sva budu na slavu Božju, a tako i svima drugima budu na spasenje. Evanđelje je po Marku (Mk 1, 40-45). Isus prema gubavcu iskazuje božansku samilost i božanski moć. Rezultat toga je njegovo trenutno ozdravljenje.
Nakon toga Isus je rekao gubavcu da nikome ne kazuje o tome. Međutim, čim je ovaj izašao stao je razglašavati uokolo svima što mu se dogodilo. Rezultat toga bio je da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. Ako smo se čudili i pitali zašto je Isus bio zabranio ozdravljenom gubavcu da o tome ikom drugom govori osim svećenicima, postaje nam jasno sada. Naime, razglašavanje toga tipa stvara publicitet i efekt spektakularnosti kod ljudi, ali malo doprinosi njihovoj vjeri, njihovu zdravom duhovnom rastu.
Nešto slično imamo i danas među tolikim protestantskim zajednicama, gdje je uočljiva tendencija pravog spektakla i šou nastupa. Tamo kao da se licitira s ozdravljenjima, i stječe se dojam kao da manje postaje bitan osobni susret s Isusom i zahtjev za nutarnjom promjenom života koji iz takvog susreta proizlazi. Slične tendencije nalazimo i kod nekih katoličkih grupacija, a što je očito pod utjecajem toga amerikaniziranog (svijet šoua) protestantizma.
Da ne bi bilo zabune, Isus želi ozdravljenog čovjeka, jer on je ozdravio i ovog gubavca, ali da bi zaista istinski ozdravio čovjek se mora dati dovesti u red zahtjevom Božje riječi, Božjeg zakona. Isus je od čovjeka kojega je ozdravio gube tražio da ide najprije pokazati se svećenicima, te da za svoje očišćenje prinese ono što je propisao Mojsije, što je trebalo biti presudno svjedočanstvo. Međutim, gubavac to nije učinio nego je odmah stao „trubiti“ po gradu, a to je spriječilo Isusov ulazak u grad. Isus je osnovao Crkvu i postavio svoje svećenike s razlogom, kako ne bismo njega samoga (Isusa) pretvorili u predmet svojih privatnih zahtjeva i želja, i tako ne uviđajući više potrebu ni za njegovom Crkvom.
Isus i danas od svakog vjernika traži isto ono što je tražio od gubavca: za sve ono što ti je učinio pokaži se svećeniku, povjeri se svećeniku. Jer puno toga dobrog, što je trebalo biti lijepo svjedočanstvo, jer se zaobilazilo glas i sud Crkve, rasplinulo se poput sapuničastog mjehura i ostavilo trajnu štetu na onima koji su u to upali. Nedavno me jedan gospodin pitao može li on drugima govoriti o Gospinim ukazanjima u „Štalici“ kod Imotskog. „Jeste li o tome obavijestili svoga svećenika onamo? Je li to prošlo provjeru Crkve?“, pitao sam ga. „I kako znate da je to Gospa? I zašto bi se Gospa tu ukazivala?“ „Ali ima plodova. Evo, kad sam rekao o tome jednom nevjerniku, oduševio se i išao tamo.“, nastavio je čovjek. „A je li taj nakon toga došao svećeniku i zatražio krštenje, krenuo na svetu misu i sl.?“, pitao sam. „Nije, ali…“ Naravno da nije, i baš iz sličnog razloga za svakoga od nas vrijedi onaj zahtjev Isusov koji je glasio i gubavcu. Bez tog puta pokazivanja i provjere od Crkve nema puta zdrave i ispravne vjere. Inače, dogodit će nam se kao i u slučaju onoga grada u kojem je „rastrubio“ gubavac o onome što mu se dogodilo. Ljudi su se okupili puni euforične želje i naelektrizirani „šveps“ oduševljenjem, ali Isus im nije došao, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. Može se dakle dogoditi da se neki okupljaju negdje i u velikim grupama, i da se događaju neki bljeskovi i čudesa, ali ako se zaobilazi Crkva i svećenici, ako Crkva nije dala svoj blagoslov, tada ni Isus nije ondje. Molitva: Očisti me Gospodine od svake gube, naročito gube grijeha, i neka mi tvoja samotna prisutnost u svetoj euharistiji bude trajno mjesto obnove moje vjere i života. Amen
