To je Isus rekao onima koji su htjeli kamenovati preljubnicu. Središte Isusovih zapovijedi uvijek je ljubav. Zato On ne želi da mi kršćani osuđujemo. “Ne sudite”, upozoravao je i proglasio milosrdne blaženima. Isus želi milosrđe. No iz Njegovih riječi bi se moglo zaključiti da netko može baciti kamen: onaj tko je bez grijeha.
To sigurno nismo mi, nitko od nas, jer smo svi grješnici. No postoji jedno stvorenje bez grijeha. Znamo, to je Majka Božja. Bi li onda Marija mogla baciti kamen na nekoga tko je u zabludi, tko je pogriješio? Je li to ona u svom životu možda učinila? Mi poznajemo našu mamu, znamo što piše u Svetom pismu, što kaže crkvena predaja, što o njoj misli narod Božji. Marija je ljubav prema svim ljudima, samo je milosrđe i zagovornica najbjednijih. Njoj se utječe bezbroj kršćana i uvijek joj se utjecalo, kad god im je prijetila Božja pravednost.
Marija ne baca kamenje, štoviše, poslije Isusa nitko kao ona ne širi ljubav. Zašto? Jer je Majka. Majka zna samo ljubiti. Majčinska je ljubav tipična: ljubi svoju djecu kao sebe jer u njezinoj djeci zaista ima nešto njezinoga. (…) I mi možemo naći dio sebe u drugima. Moramo vidjeti Isusa, kako u nama tako i u našoj braći. Kako ćemo se onda ponašati? Pred svakim bližnjim: kod kuće, na poslu, na ulici, pred onim o kojemu razgovaramo, pred ljudima koje čujemo preko telefona, pred onima za koje radimo, pred svakom osobom moramo misliti jednostavno ovako: moram se ponašati kao da sam njegova majka. I postupati u skladu s tim. Majka služi, služi uvijek. Majka opravdava, uvijek opravdava. Majka se nada, nada se uvijek. “Kao da sam njegova majka”. Ta misao u nama mora prevladavati. U tome se moramo zauzeti kako bismo bili sigurni da nećemo bacati kamenje i kako bismo za sve ljude bili Marijina prisutnost na zemlji.
Chiara Lubich, Rocca di Papa, 3. ožujka 1983.
