Nikola,
Katekizam nam govori o biblijskom citatu kojega spominješ:
Isus nije upoznao osude kao da bi sam bio sagriješio. Ali u svojoj otkupiteljskoj ljubavi, koja ga je uvijek sjedinjavala s Ocem, on je preuzeo nas u našoj udaljenosti od Boga zbog grijeha, tako da je u naše ime mogao reći na Križu: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk 15,34; Ps 22,1). Učinivsi ga tako solidarnim s nama grešnicima, Bog "ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao" (Rim 8,32), da budemo pomireni s njime "po smrti Sina njegova" (Rim 5,10) (KKC 603).
Dakle, Isus je pretrpio stanovitu napuštenost na križu u naše ime, umjesto nas koji smo takvu napuštenost svojim grijesima zaslužili.
Također, Isus je ovom riječju ukazao na to da se Psalam 22 u cjelini kao starozavjetno proroštvo ispunjava upravo u njemu. Pogledamo li bolje, ostat ćemo iznenađeni do kojih se detalja ostvaruje u Kristu spomenuti psalam. Također, brzo ćemo odbaciti pomisao da bi Isus na križu bio razočaran u nebeskoga Oca. On je dobro znao što ga na Kalvariji čeka, zašto je to potrebno i kamo ga taj put vodi.
Nekoliko redaka dalje u istom psalmu stoji: „A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.“ Dakle, nada ostaje i u teškoj muci o kojoj govori psalmist.
Dapače, samo u kontekstu takve nade moguće je reći: „Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne“, kako stoji u retku 12. Riječima „ne udaljuj se“ također se potvrđuje relativno značenje napuštenosti o kojoj je riječ u prvom retku psalma. Bog je blizu i kada ne osjećamo tu blizinu!
Nadalje psalam govori o detaljima Kristove muke, koji su nam dobro poznati iz evanđelja: „Rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.“
No, vrhunac je psalma u slijedećim retcima:
(22)„Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! (…) (23)A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
Što se dogodilo s jadnikom na kojega se odnosi psalam? On do posljednjeg daha vapi Bogu za spasenje od smrti (usp. Heb 5,7), od „rogova bivoljih“ kako kaže 22. redak Psalma, da bi 23. redak donio nešto sasvim novo, neočekivani i nagli obrat: hvalospjev Bogu koji je uslišio molitvu!
22. redak tako prikazuje vrhunac muke, „tišina“ između 22. i 23. retka očito je tišina smrti, da bi 23. redak jasno prikazao Isusa koji, sada izvan dohvata svake muke, proslavlja Oca koji ga je uslišio, izbavio od smrti, ali ne skidanjem s križa, nego uskrsnućem.
Neka ti stoga, dragi prijatelju, ovaj evanđeoski redak „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ od sada ne bude sablazan, već podsjetnik na veličanstvena Božja djela. Na Duha Svetoga koji je „govorio po prorocima“ najavljujući Kristovu muku stoljećima unaprijed. Na Krista koji je iz ljubavi za nas pretrpio najteže muke, među kojima je prva osjećaj napuštenosti od nebeskog Oca. Neka te podsjeća na Boga Oca koji je uskrisio Krista od mrtvih i koji uvijek spašava one koji se pouzdaju u njega.
Btb,
don Damir
