Što im mogu reći? Kako ih mogu uvjeriti da griješe?
Slušaj, kćeri moja, meni se vrlo rijetko zaista da moliti. Trebamo raditi i stvari koje nam se ne daju raditi i tada su one, budući da se temelje na žrtvi i budući da su nam teške, puno plodnije i vrijede puno više pred Bogom, sjaje poput zvijezda u noći.
Kada ideš moliti, a ne da ti se i ne možeš smisliti što bi rekla, stavi se u Božju prisutnost i reci mu: „Gospodine" -- kao što si meni upravo rekla -- „zaista mi se ne da s tobom razgovarati, ne želim na tebe potrošiti ni minutu, čini mi se kao da ti činim uslugu." Tada ćeš u dubini svojeg srca čuti, poput iznenadne vike, nježan, ali jak Božji plač: „Ja sam taj koji tebi čini uslugu kada te zovem da mi služiš, kada te zovem da razgovaraš sa mnom kada ti kažem da se želi sprijateljiti s tobom, s tvojom dušom.
Tada ćeš, dalo ti se ili ne, svaki dan provoditi u molitvi: kod kuće ili na ulici, u uredu ili na Sveučilištu, na svom poslu, na autocesti, putujući, ili u Crkvi pred Svetohraništem, jer Krist Isus je tamo, Sin naše Gospe, Sin Blažene Marije vazda Djevice; Isus, rođen u štalici, koji je radio sa svetim Josipom, učio od njega kako raditi, koji je propovijedao, izdržao Muku i bio raspet iz ljubavi, dopustio da ga čavlima prikuju na drvo Križa. On nas tamo čeka: jer vi i ja po vjeri znamo da je u Hostiji skriven Krist.
Krist je tamo: njegovo tijelo, njegova krv, njegova duša i njegovo božanstvo, zarobljenik iz ljubavi.
Ići ćemo mu iako nam se ne da, ali znajući da nas sluša, da mu kažemo da nam se baš i ne da -- i tada zapravo već i molimo.
I vidjet ćeš kako ti govori, kako te potiče, te se uskoro nađeš gdje učiš kako razgovarati, kako ćaskati s našim Gospodinom, i onaj dan kada ne razgovaraš s Bogom bilo da ti se dalo ili ne, toga dana bit ćeš gladan molitve, osjetit ćeš potrebu za molitvom.
