Svaki dan se mimoilazimo s ljudima koji su očajni, povrijeđeni i usamljeni. Možda nismo svjesni mračne ceste kojom putuju. Ponekad primijetimo, no često ne. Možda smo prezauzeti poslovima ili i sami preplavljeni svime i svačime. Da budem iskrena, puno puta možda smo mi ti očajni, povrijeđeni, usamljeni. Samo želimo da netko primijeti.
Da uspori. Da odvoji vrijeme. Da brine.
Iako Biblija ne koristi riječ ”depresija” (osim u nekoliko prijevoda i stihova) ona često depresiju opisuje drugim riječima, kao što su ”oboren”, ”slomljenih srca”, ”u nevolji”, ”unesrećeni” i ”tugujući”.
U Bibliji postoji mnoštvo priča o bogobojaznim, utjecajnim muškarcima i ženama vjere koji su imali iskustva s mračnim razdobljima depresije. Mnogi od nas smatraju da danas imaju slične probleme.
No ne moramo ostati u tome. Postoji nada. Evo sedam priča koje nas mogu podsjetiti kako nismo sami u svojim bitkama.
1. David je bio potišten i borio se s dubokim očajem.
U velikom broju Psalama, David piše o svom očaju, usamljenosti, strahu od neprijatelja, njegovom vapaju zbog grijeha i krivnje s kojom se borio zbog grijeha. U 2. Samuelovoj 12, 15-23 i 2. Samuelovoj 12, 18-33 možemo pročitati o velikoj tuzi zbog njegovog gubitka. Na drugim mjestima, Davidova iskrenost u vezi njegovih vlastitih slabosti daje nadu svima onima koji se danas bore sa sličnim stvarima.
„Jer krivnja moja izađe vrh glave moje, kao teško breme pritiskuje me“ (Psalam 38, 4).
„Zašto si žalosna, dušo moja i što uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga još slavim, mojega spasitelja i Boga“. (Psalam 42, 11)
2. Ilija je bio obeshrabren, iscrpljen i uplašen.
Nakon velikih duhovnih pobjeda nad Baalovim prorocima, ovaj moćan Božji čovjek pobojao se i pobjegao iz straha za svoj život, daleko od prijetnji Jezabele. Ondje u pustinji, poražen i iscrpljen, sjeo je i molio:
„Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih“. (1. Kraljevima 19, 4)
3. Jona je bio ljutit i želio je pobjeći.
Nakon što je Bog pozvao Jonu u Ninivu da propovijeda narodu, on je pobjegao daleko koliko je mogao. Tek nakon što ga je za vrijeme oluje progutala divovska riba, nakon što je spašen i nakon što je dobio drugu priliku, Jona je poslušao. Propovijedao je Božju poruku narodu Ninive. Božja milost dosegnula je sve ljude koji su mu se obratili. No umjesto da se raduje, Jona je bio ljutit:
„A sada, Gospode, uzmi ipak život moj od mene; jer je bolje za me da umrem nego da živim“! (Jona 4, 3) Čak i nakon što je Bog prišao Joni s velikim suosjećanjem, Jona je odgovorio: „Da, s pravom sam ljut nasmrt“.
4. Job je patio kroz veliki gubitak, uništenje i tjelesnu bolest.
Ovaj pravedni Božji čovjek izgubio je doslovno sve. Toliko je velika bila njegova patnja i tragedija da je njegova žena izjavila: „Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri“! (Job 2, 9) -10 Iako je Job održao svoju vjernost prema Bogu kroz svoj život, još uvijek je duboko patio:
„Što ne umrijeh u krilu materinu, što ne izdahnuh izlazeći iz utrobe materine“? (Job 3, 11)
„Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer dođe zlo“. (Job 3, 26)
„Dodijao je život meni; zato ću pustiti od sebe tužbu svoju; govorit ću u gorkosti duše svoje“. (Job 10, 1)
„Strahote sve se okreću na mene, kao u vihoru raznosi on sreću moju, prolazi moj spas kao oblak. I sada se u meni izjeda duša moja, stigoše me dani nevolje. Noću me probada u kostima ne počivaju muke, što me grizu“. (Job 30, 15-17)
5. Mojsije je tugovao zbog grijeha njegovog naroda.
U svojim osjećajima ljutnje i izdaje od strane svog naroda, Mojsije kao vođa bio je spreman odustati. Spustio se sa planine odakle je imao iskustvo s Bogom, s Deset zapovijedi u rukama, ali je pronašao svoj narod u potpunom kaosu i grijehu. Njegov vapaj srca prema Bogu bio je izraz očaja:
„Ipak mu sada oprosti grijeh njegov. Ako nećeš, onda me radije izbriši iz knjige, koju vodiš“. (Izlazak 32, 32)
6. Jeremija se borio s velikom usamljenošću, osjećajima poraza i nesigurnošću.
Poznat i kao plačući prorok, Jeremija je patio od neprestanog odbacivanja od strane ljudi koje je volio, a kojima je prilazio. Bog ga je pozvao neka propovijeda, no zabranio mu je da se ženi i da ima djecu. Živio je sam, služio je sam, bio je siromašan, ismijavan i odbacivan od strane svog naroda. Usred svega toga, prikazao je veliku duhovnu vjeru i snagu, no isto tako vidimo njegovu iskrenost kada se borio s očajem i mislima o neuspjehu.
„Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! O, zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane“! (Jeremija 20, 14; 18)
7. Čak je i sam Isus bio u očaju zbog onoga što se nalazi ispred Njega.
Znao je što slijedi. Znao je da Ga je Bog pozvao na putovanje velike patnje. Znao je što se mora dogoditi kako bismo mi bili uistinu slobodni. Naš Spasitelj i Gospodin bio je spreman platiti cijenu za naše dobro, no to nije bilo lagano. Izaija je prorokovao da će Krist biti ”čovjek tuge, vičan boli“. (Izaija 53, 3)
Možemo biti uvjereni da, bez obzira na to s čime se suočili, Isus razumije naše slabosti i patnje, naše vrijeme najtežih iskušenja i očaja, jer je i sam putovao tom cestom, ali nije sagriješio.
U vrtu, tijekom noći, Isus se molio, sam, zazivajući svoga Oca, moleći Ga za drugi način:
„Govoraše: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti“. (Marko 14, 36) Biblija kaže da je njegov očaj bio toliko snažan da su s Njega kapale ”kapljice krvi”. (Luka 22, 44)
Ono što je istinito u vezi svake od ovih priča, kao i mnogih drugih je ovo: Bog je bio s njima. Blizu.
„Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava“. (Psalam 34, 18)
Bio je s njima u dobrim i lošim danima. Nije ih osudio zbog njihovih pitanja i boli. Nije im rekao da samo ”stisnu zube”. Dosegao je do njihovih najdubljih bezdana patnji i podigao ih je iz njih.
Brinuo je.
Pokazao je suosjećanje. Ponudio je milost. Donio je nadu. Utkao je svrhu. Dao je pobjedu.
Još uvijek to isto čini i danas.
Naš svijet očajno treba one koji donose radost i nadu, one u našim životima koji će nam pomoći da se prisjetimo što je istinsko milosrđe te gdje se može pronaći postojana nada.
Najveća istina je ova; imamo Spasitelja koji razumije našu bol, koji zna sve o svakoj slabosti i povredi i koji nam prilazi sa suosjećanjem i nadom.
On je Iscjelitelj. Otkupitelj. Obnovitelj i Prijatelj.
Isus nikada neće dopustiti da razdoblja patnje s kojima se susrećemo budu potraćena, već će ih na neki način iskoristiti kako bi donio dobro, utkao svrhu, kako bi pomogao drugima i kako bi nas osnažio.
Depresija je uobičajena i zahvaća velik broj ljudi. No to je stanje koje je izlječivo. Ipak, statistika nam govori kako samo oko jedne trećine onih koji su u depresiji dobiva liječenje. To je prava šteta, budući da 80-90% onih koji traže liječenje govore kako se osjećaju bolje nakon samo nekoliko tjedana. Također je poznato da je depresija povezana sa oko dvije trećine samoubojstava svake godine.
Pomoć postoji. Nemojte osjećati potrebu kao da trebate sakriti svoju bol ili da svoje borbe trebate voditi sami. Razgovarajte s prijateljem ili stručnom osobom. Potražite profesionalnu pomoć i skrb.
Ako ste i danas na mračnom mjestu, znajte da niste sami. Nikada niste sami. Bog zna vaše borbe, uvijek je s vama i ima nešto dobro za vas.
