1. Kao što ptica ima dva krila, tako duša ima vjeru i nadu. Vjera i nada odnose se na nevidljive stvari, a iz vidljivih dižu se prema nevidljivima. No oni koji vjeruju samo riječju i koji svoju nadu stavljaju samo u sebe, svoje stvari i čovjeka, požudno teže za zemaljskim stvarima, na njima se zaustavljaju i samo u njima uživaju.
2. U pokori su, kao u badema, tri dijela: gorka kora, čvrsta ljuska i slatko sjeme. Gorka kora označuje gorčinu pokore, čvrsta ljuska ustrajnost, a slatko sjeme nadu u oproštenje.
3. Kao što je na rukama deset prstiju, tako ima deset vrsta šibanja, to jest trapljenja što ga moramo primjenjivati: odricanje od vlastite volje, uzdržavanje od jela i pića, stroga šutnja, bdijenje u molitvi, plač zbog grijeha, čitanje svetih knjiga, materijalni rad, velikodušno sudjelovanje u pomaganju bližnjemu, skromno odijevanje, preziranje sebe. S tih deset prstiju moramo prihvatiti bič i udarati se nemilosrdno jer ćemo u dan kazne koja će slomiti kosti, to jest našu oholost, postići milosrđe.
4. Opaši se pojasom ispovijedi i podigni svoju odjeću kreposti da se ne uprlja svjetovnim stvarima ove zemlje. I nemoj željeti zadržavati se u obilju zemaljskih stvari u kojem su se mnogi izgubili, nego u jednostavnosti i tjesnacu siromaštva.
5. O čovječe, koji često radiš prema prilikama, ugledaj se na pčele i nauči se mudrosti! Pčele ne idu od cvijeta do cvijeta preskočivši neke, već prema potrebi sabiru na jednom i vraćaju se u košnicu. Nemoj ni ti posvetiti pozornost mnogim riječima koje čuješ ili čitaš, niti napustiti neku misao da prijeđeš na drugu, kao što čine površni, koji neprestano prevrću po knjizi, slušaju razgovore i riječi te nikada ne postižu znanje. Prikupi od jednoga ono što ti treba i sok položi u košnicu pamćenja. Biljka koja se često presađuje, kaže neki filozof, ne postaje bujna.
6. Kada bismo raspolagali i s mnogo vremena, trebali bismo ga upotrebljavati oprezno i štedljivo, piše filozof Seneka. Budući da nam je vrijeme ograničeno, što moramo činiti? Sine, računaj s vremenom kao sa svetom stvari.
7. Neka nitko ne podcjenjuje vrijeme što ga je izgubio ispraznim brbljanjem. Vrijeme je, naime, dragocjeno i o njemu ovise dani spasenja. Osim toga, izrečena riječ se ne vraća, izgubljeno se vrijeme više ne može nadoknaditi. Neki kažu: “Pa valjda je slobodno razgovarati da prođe vrijeme.” Upotrijebi radije vrijeme što ti ga je Gospodin dao da zadobiješ oproštenje, zaslužiš milost, činiš pokoru i dođeš do slave!
8. Stavimo se na zadnje mjesto. Zadnje je mjesto misao na smrt, i tko se na njoj zadrži, taj više ne teži za prvim mjestom. Sv. Jeronim kaže: “Lako će prezreti sve tko stalno ima na pameti da jednom mora umrijeti.” Idi, brate, i saberi se na tom mjestu, gledajući izdaleka i pozdravljajući nebeski Jeruzalem. Duboko uvjeren da si prolaznik i gost na zemlji, nećeš se nikome pretpostaviti, nego ćeš se smatrati nedostojinim od svih. I tada će ti Isus reći: “Prijatelju, pomakni se naviše; po poniznosti te priznajem svojim prijateljem.
9. Slijedi me! – poziva Isus – jer ja poznem dobar put kojim ću te voditi. Samo je put poniznosti put mudrosti. Svaki drugi put je put ludosti, jer je put oholosti i propasti.
10. U cvijetu zapažamo: ljepotu boja, draž miomirisa, nadu ploda. Tako u pravoj poniznosti postoji ljepota sveta života, draž dobra glasa i nada spasenja. Kao što se cvijet šireći miris ne kvari, tako se i istinski ponizan ne uznosi. Promatrajući cvijet, nadam se plodu: kada vidim istinski poniznoga, nadam se da će biti blažen u nebu.
11. Oni koji se ne pouzdaju u sebe, nego u Gospodina koji je Bog nade, ponovno će zadobiti snagu da budu jaki u njemu i slabi pred svijetom. Stavit će krila dvostruke ljubavi, kojima će poput orlova letjeti prema nebu. Letjet će da zadobiju nagradu vječne radosti i neće se umoriti, jer onome koji ljubi ništa nije teško.
12. Rasti i razvijaj se prema gore. Ne kao repa, koja se razvija pod zemljom, nego kao palma, koja se proteže u visine. Moraš biti kao lastavica koja se ne hrani na zemlji, nego kukce hvata leteći zrakom.
13. Znaš li gdje ćeš naći ljepotu svoje duše? U ljubavi prema bližnjemu, kojega trebaš okrijepiti milodarom ljubavi, u tijelu i u duši.
