To je misionarska prošnja, koju dnevice opetujemo u Gospodnjoj molitvi.
To je molitva, kojom dozivljemo Božji blagoslov nad nepregledna kraljevstva i carstva gdje Isus još ne vlada, nad nepregledne poganske krajeve gdje misionari, Vaši sinovi i Vaša braća, žrtvuju svoje živote da bi Isus mogao posvuda zavladati, da bi ga sva srca mogla uzljubiti.
Gospodnja molitva i u njoj ovaj divni zaziv
»Dođi kraljevstvo Tvoje!« na našim je usnicama sred radosti i veselja, u tuzi i nevolji, sred poteškoća i kušnja. Uzdah je taj na našim ustima i u našem srcu i sred današnjih teških prilika, gdje izgleda kao da je plemenita i divna ljudska narav izgubila svu svoju ljepotu, te se spustila u bezdan mržnje, pokolja i krvi.
I uza svu tu mržnju, koja vijori svijetom, molitva se vjernika diže k Božjem prijestolju:
»Dođi kraljevstvo Tvoje!«
O, kad bismo Vam mi misionari mogli izreći svu svoju zahvalnost koja nam ispunja srce pri pomisli na te Vaše molitve i na sve žrtve koje dnevice za nas prikazujete!
O, kad bismo vam mi mogli pokazati plod Vaših molitava!
Osjećamo Vašu pomoć uvijek, no ova nas želja, da se zahvalimo, obuzimlje nekako življe za velikih blagdana.
U tom će duhu zahvalnosti proći i ovogodišnji naš Uskrs moleći Spasitelja da Vam On za sve uzvrati, da Vas On svojim svetim milostima ispuni.
I dok Vam šaljemo svoje najiskrenije čestitke i želje, nadalje se toplo preporučamo Vašoj ljubavi i dobroti.
Predragi prijatelji i dobročinitelji, dobro Vam je poznato da smo već kroz nekoliko zadnjih godina potpuno otkinuti od domovine i od svake pomoći s te strane, pa da nam je iza dragog Boga sva nada u Vama.
I mi smo već više nego jednoć osjetili Vašu ljubav i velikodušnost. Dok se drugi misionari čude kako nas Vi ni usred ovako teških prilika ne zaboravljate, mi im odgovaramo da naš narod cijeni ovu jedinu misiju, koju mu je Providnost dodijelila i da on nikada neće ostaviti svojih misionara.
Više nam puta suze na oči dolaze dok čitamo Vaša pisma, iz kojih razabiremo da otkidate i zalogaj od svojih usta, samo da nama možete pomoći.
Hvala Vam, predobri dobročinitelji, od sveg srca Vam hvala!
U društvu s Vama i uz Vašu pomoć mi ćemo nastaviti svojim radom. Svim ćemo silama nastojati da se želja Vaših dnevnih molitava «Dođi kraljevstvo Tvoje!« naskoro ostvari, pa da Isus uzmogne kraljevati čitavom Bengalijom, i da sva srca uzljube Njegovo Presveto Srce.
Bengalija Kristu!
Vaš otac Ante
Bošonti, 1960.
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 11.
Molitva
Gospodine, zazivamo Tvoj blagoslov na cijeli svijet, na nepregledna kraljevstva i carstva gdje Te ne poznaju, nad nepregledne poganske krajeve gdje misionari žrtvuju svoje živote da bi Ti mogao posvuda zavladati, da bi Te sva srca mogla uzljubiti. Neka na našim usnama bude uvijek zaziv
»Dođi kraljevstvo Tvoje!« U tuzi i nevolji, sred poteškoća i kušnja.
Gospodine, po moćnom zagovoru našeg oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svakog zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, sva stradala područja i sve hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim kušnjama budemo jedni uz druge kao što je bio o. Ante uz svoje siromahe.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Uzdajmo se u Gospodina da, poput Antina primjera, ovakvi križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Oče Ante moli za nas!
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Završno pismo
Dragi molitelji,
Kroz ovih devet dana Antinih misli, životnog misionarskog puta i molitve mogli smo promišljati i doživjeti njegov odnos s Bogom i ljudima. Mogli smo ući u dubinu i ljepotu njegove duše, osjetiti silnu ljubav i predanost Gospodinu.
On je uzeo svoj misionarski križ kao Očev dar, s ljubavlju do kraja svoga života. Sijao je vjeru, ljubav i dao nadu gladnima i napuštenima. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku to je bio životni put našeg oca Ante. Sijao je da bi drugi želi, da poput Isusa izvrši Očevu volju i dovrši Njegov plan kako bi započeo Vječni Život. U njegovoj Bengaliji, po njemu, u srcima njegovih župljana i dalje svijetli uskrsno svjetlo.
S molitvom i postom uđimo i mi u ovaj Veliki tjedan muke i uskrsnuća našeg Gospodina. Približimo se Gospodinu i otvorimo srca Božjoj ljubavi. Unesimo u naš život više nade i vjere kako bi Gospodin rastjerao svu tamu, bol i patnju naših srdaca. Prigrlimo Njegov križ i dopustimo da On s nama nosi naše križeve.
Svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, svaka kušnja svoj kraj kao i ova pandemija koja je obuhvatila cijeli svijet. Ne dopustimo da padnemo u samosažaljenje, tražimo Božju snagu jer ona pobjeđuje sve.
To je put križa, ali i put u život.
Utecimo se našem Gospodinu, Majci, Kraljici Mira, svetom Josipu da po zagovoru našeg oca Ante zadobijemo potrebne milosti.
Živimo ovo vrijeme milosti, budimo svjedoci nade i vjere da poput oca Ante, Apostolom Bengalije, Glasnikom Srca Isusova i Marijina, slugom siromaha, zapuštenih, bolesnih i udovica i mi širimo ljubav, da se s potpunim pouzdanjem uzdamo u Gospodina i Njegovo milosrđe.
„ Vjera je vrhunaravni dar, nećeš je dobiti trčkarajući bilo kuda. Najprije molitva. Ti moraš biti jedno s Bogom. Moliti, izjutra, čim ustaneš. Počni moliti. Ako nemamo vremena za molitvu, kako ćemo posvetiti vrijeme? Najbolje je biti s Bogom jer je vrijeme Božje. Budi blizu Bogu. Misli malo na Njega.“
Otac Ante
